Isi Liebler

Egzodus Otta Premingera, dramatizirani prikaz izraelskog slučaja, za vrijeme prvih godina njegovog postojanja, generirao je zadivljujuću potporu židovskoj državi. Nasuprot Egzodusu, ako je vjerovati kritičarima, najnoviji film Stevena Spielberga, Munich efikasno potkopava izraelsko moralno opravdanje za uporabu oštrih mjera u obrani svog naroda ud ubojica. Kao i Preminger i Spielberg je Židov. U stvari, njegova produkcija Schindlerove Liste i ostalih djela koja su uslijedila - kao što je stvaranje Shoah Visual History Foundation, donijeli su mu divljenje Židova diljem svijeta.

Ipak, ovaj ponosni Židov producirao je film o teroristima s muenchenskih Olimpijskih igara, koji se temelji na knjizi diskreditiranog autora, koji je oklevetao Mossad. Štoviše, Spielberg je za scenarista odabrao Tonyja Kushnera, ljutog protivnika Izraela - također Židova.

Kushner never bothese nikad nije ni trudio prikriti svoj antiizraelski stav. On je u više navrata ponovio svoje mišnjenje da je Izrael rođen u grijehu, a išao je i tako daleko da je ustvrdio da je njegovo stravanje bila greška i povijesna i moralna katastrofa. Kushner također podupire skupine, koje pokušavaju uvesti bojkot Izraela.

Što je Spielberg očekivao, kad je Kushneru, čovjeku toliko neprijateljski nastrojenom prema židovskoj državi, prepustio pisanje scenarija? Kako je moguće biti dobar Židov i promovirati film, koji gradi negativan stav prema izraelskom pravu na samoobranu implicirajući moralnu ekvivalenciju između Mossadovih agenata i terorista-ubojica?

U određenom kontekstu, Spieberga se nema za što kriviti. Njegov je stav samo proizvod sveopćeg zaokreta, koji je započeo s Oslom, kad je izraelska vlada prestala pozivati na pravičnost izraelskog slučaja i usredotočila se na uvjeravanje Izraelaca i Židova da je Yasser Arafat autentični mirovni partner. Neki su izraelski vođe čak instrurali aktiviste u DIjaspori da prestanu opravdavati izraelske akcije, jer je u ireverzibilnom mirovnom procesu takva aktivnost kontraproduktivna. Kao posljedica toga, strast uložena u promoviranje našeg slučaja isčezla je. Priljev laži i kleveta od strane onih, koji nas pokušavaju uništiti ostao je bez odgovora. Revizionisti su promovirali laž da je Izrael doista rođen u grijehu i iskrivili uzroke višestrukih agresija na Izrael. Širenje ovakvih laži bez odgovra imalo je utjecaj na globalno javno mnijenje i izraelski je image transformiran od slabije strane ka agresoru i okupatoru.

Da stvar bude još i gora, određeni elementi izraelske ljevice inicirali su židovsku verziju flagelanata u medijima i na sveučilištima. Ovakvi samuništavajući stavovi, koji su dugo obitavali na rubovima društva, počeli su uniti op-ed kolumne Haaretza, medija, koji je zaštitini znak izraelske inteligencije, i čije se englesko izdanje pojavilo posljednjih godina.

Unutar samog Izraela, ova je postcionistička propaganda imala marginalni utjecaj, budući da su samim svojim životom na frontu prema terorizmu, Izraelci vidjeli i osjećali što se, zapravo, događa, a to je, opet, utjecalo na njihov pogled na svijet. Međutim kada se englesko izdaje ovih mazohističkih članaka počelo širiti internetom, utjecaj je bio negativan - posebno onaj na Židove, koji su živjeli u društvima gdje je primjena dvostrukih kriterija i demonizacije Izraela, od strane lokalnih medija, već bila započela.

U ovom su razdoblju Židovi kao Kushner, koji su bili na marginama svoje zajednice, našli način da soje neprijatelstvo prema Izraelu promoviraju kao alternativni pristup navedenoj problematici. Čak je i izraelsko pravo na postojanje postalo subjekt debate. U praksi, židovski je anticionizam postao validan u mainstream instucijama i većina židovskih vođa odabrala je zabijanje glave u pijesak, umjesto da se suoči s neugodnim konfrontacijama, koje su imale uslijediti.

Uzmimo, na primjer Limmud of England, vrlo uspješan program židovske edukacije za odrasle, na kojem, svake godine, sudjeluje više od 2 tisuće ljudi. Na nedavnoj konferenciji, održanoj u Nottinghamu, vdoslovno je svako polje židovske civilizacije bilo pokriveno. Cijeli je spektar židovskih stajališta bio pokriven, uključujući i prave antiizraelske defamacije u stilu blood libels. Nažalost, ortodoksni je rabinat institucionalizirao bojkot, zato jer na Limmudu sudjeluju i neortodoksni rabini.

Limmud nema nikakvih problema pružiti platformu profesorici s Queen Mary Collegea, Jacqueline Rose, čija knjiga The Question of Zion nosi poruku da je Izrael kolonijalni implant i de facto kriminalna država. Na jednom od prethodnih Limmuda, gost je bio i Robert Fisk, koji je svojedobno otpušten iz The Timesa, baš radi svog neprofesionalnog izveštavanja s Bliskog istoka - zna se na čiju štetu.

Na Limmudu je održana i prezentacija Just Wars (Pravedni ratovi), u kojoj su sudjelovali Židovi i britanski imami na kojoj su imami diskutirali o tome da li je Intifada, zapravo i obvezni rat. Sudelovao je i Gideon Levy, plodni propalestinski novinar iz Haaretza.

Nepotrebno je reći da će oni, koji su izloženi toj antiizraelskoj propagandi postati i neprijatelji Izraela. Međutim, ovdje se radi o osnovnom principu - naime i pluralistička židovska edukacijska konferencija, čiji je deklarirani cilj obogaćivanje i jačanje židovskog identiteta mora imati crtu, ispod koje ne bi trebala ići.

Zar nema baš nikakvih granica? Prolazi li baš sve? Da li je preduvjet slobode izražavanja za židovsku organizaciju osigurati platformu za one, koji delegitimiziraju Izrael? Da li bi pogledi, koji stavljaju u pitanje pravo židovske države na postojanje trebali biti prihvaćeni kao legitimni alternativni židovski stav?

Da li bi i antisemiti trebali biti tolerirani? Kvalificiraju li se i kahanisti za Limmud? I zašto bi u društvu, koje je već prezasićeno neprijateljstvom prema židovskoj državi, respektabilna židovska platforma morala osigurati mjesto i defamatorima Izraela? Na ova pitanja Isija Leiblera, Limmud nikad nije dogovorio.

Tolerancija Limmuda prema anticionističkim širiteljima mržnje je samo najscvežiji primjer trenda, koji se širi židovskim zajednicama širom svijeta. Takva klima je, prije samo nekoliko godina, bila nezamisliva. Da li je, onda, ikakvo iznenađenje da Spielberg, liberalni Židov, nije imao problema dati osobi poput Is Kushnera, da mu piše scenarij za najnoviji film?

Živimo u kompleksnom razdoblju. Izrael ostaje glavna baza židovskog identiteta većini Židova. Ako su pak, iz legitimne kritike, koje Izrael može i mora primati, židovske organizacije spremne pripustiti i tolerirati debate, koje izraelski legitimitet dovode u pitanje, onda upravo trasiramo put za svoj vlastiti moralni poraz. Židovi iz DIjaspore jednostavno neće preživjeti, ako im nedostaje kralježnica. Kao Židovi, ne smijemo se dati apsorborati od nestanka morala kao kategorije, asociranog s postmodernizmom, koji zamagljuje distinkciju dobra od zla.

Link na članak (JPost)
Alan Dershowitz o filmu
Hannah Brown

Oznake: Židovstvo

Donosim članak Johna Rosenthala, s Transaltalnic Intelligencera, u slobodnom prijevodu, o tome zašto on neće požuriti pogledati najnoviji Spielbergov film, Munich:

Još nisam vidio Munich; ovdje, naravno, referiram na najnoviji Spielbergov film istog imena, a ne na grad - i nemam namjeru to uskoro učiniti. Dosadašnje iskustvo sa spielbergizacijom povijesti već mi ukazuje na to što je za očekivati. Na kraju krajeva, čovjek, koji može jednog nacista - konkretno sudetskog Nijemca ratnog profitera i doušnika Abwehra, Oskara Schindlera – pretvoriti u heroja, sigurno neće imati nikakvih teškoća u transformiranju Izraelaca, koji se bore protiv palestinskog terora, u nasilnike i teroriste tih istih Palestinaca. U Spielbergovom svijetu obrnute stvarnosti, takav razvoj situacije svakako ima smisla. Pretpostavljam da su jedini Židovi, koje Spielberg voli, oni koji pasivno čekaju da busu spašeni i redaju se kako bi poljubili ruku svog nacista - ili, možda. jednom (nada uvijek umire posljednja) nekog islamo-fašističkog spasitelja I. Spielberg očito ne voli one, koji uzvraćaju udarce.

Sam naslov Spielbergovog novog fima odmah indicira na kakvoj vrsti povijesnog neznanja Spielberg i njegova škola počivaju, jer, kad se kaže Muenchen, da bi se referiralo na povijesni događaj, onda se misli na zloglasni Muenchenski sporazum iz 1938. godine, koji je popločao put ka uništenju Čehoslovačke i Drugom svjetskom ratu. Znači, Muenchen u svom povijesnom kontekstu jest sinonim za appeasement (politika davanja koncesija potencijalnom neprijatelju u svrhu održavanja mira) i sve opasnosti takvog pristupa. Sada, zahvaljujući Stevenu Spielbergu, ta korisna asocijacija neće više biti razumljiva sama po sebi. Za generacije mladih ljudi, koje su po pravilu povijesno nepismene, kao što je, uostalom, i sam redatelj Muenchena, sada će pojam Muenchen postati sinonim za potrebom, ili čak moralnim imperativom za popuštanje potencijalnom neprijatelju. Bravo, Steven!

Supruga Oskara Schindlera izjavila je da je život njezinog supruga spašen Muenchenskim sporazumom i njemačkom okupacijom, Sudeta, koja je nakon toga uslijedila, jer je Schindler, tvrdi ona, bio osuđen na smrt od čehoslovačkih organa vlasti (izvor: Die Welt, 15. siječnja 2000.), vjerojatno zbog svojih aktivnosti u Abwehru. Tako, slijedeći logiku, koja postoji u spielbergovskom svijetu možemo zaključiti da su i Schindlerovi Židovi zapravo spašeni Muenchenskim sporazumom.

Međutim, u filmskom obliku postoji i antidot Spielbergovom djelu, a to je izvanredan dokumentarac iz 1999. godine One Day in September Kevina Macdonalda.

Film govori ne samo o palestinskom masakru izraelskih sportaša na Olimprijadi 1972., već i o okolnostima oko i nakon samog terorističkog čina, kada je Njemačka odlučila pustiti počinitelje ovog zločina samo nekoliko tjedana, nakon što se isti dogodio.

Za one, koji žele dobiti malo dublji uvid u ove događaje, preporuke za knjišku verziju One Day in September od Simona Reevea.

Prvi post o ovom filmu na blogu s korisnim linkovima
Drugi post na ovom blogu o filmu s korisnim linkovima
Još o kontroverzama, koje je pokrenuo ovaj film

Oznake: Razno

Ovaj članak Renéea Gadsdena temelji se na izložbi, koju je priredio za European Forum Alpbach 2003 pod naslovom Vom Stürmer gelernt? Politische Karikaturen gegen Ende des 20. Jahrhunderts (Naučeno od Stürmera? Politička karikatura na kraju 20. stoljeća). Der Stürmer, novine tiskane u Njemačkoj u razdoblju 1923-1945., bile su posvećene raspaljivanju mržnje i progona židovskog naroda kroz članke, fotografije i, možda najvažnije od svega, kroz karikature.

Na izložbi su, uz reprodukcije karikatura iz Stürmera, bile i izložene i reprodukcije karikatura iz raznih arapskih, sovjetskih i zapadnih medija, od kraja 60-tih do početka ovog stoljeća.

Prijevod, će, po običaju doći postupno. Za sada prilažem link: Signs of Laughter and Contradiction

Oznake: Antisemitizam

Richelieu je davno rekao:

Dajte mi dvije rečenice, iz bilo kojeg pisma bilo kojeg čovjeka, i ja ću ga sasvim legalno osuditi na vješala.

Oznake: Razno

Mjesto radnje: Malibu... pozadini veličenstven pogled na Tihi ocean

Protagonisti: vjenčanje u tijeku... hupa... mladenci... gosti sa sjajnim kipot na glavama... rabin izgovara blagoslove (hmmm... tko izgovara ...meni si posvećena ovim prstenom, prema zakonima Moshea (Mojsija) i Izraela? Mladoženja je, naime, nežidov.

Mladenkin izraelski otac, koji je emigrirao u SAD inzistirao je na židovskom vjenčanju... ali židovsko vjenčanje jest unija dvoje djece Izraela - jednog Židova i jedne Židovke po zakonima Tore i Izraela.

I tu počinje priča o stanju židovstva u Dijaspori nakon emancipacije. Kriza se sve više produbljava s poboljšanjem ekonomskog, političkog i socijalnog položaja Židova u Dijaspori. U nešto više od 200 godina od početaka emancipacije, Židovi su uspjeli uništiti 3,000 godina staru tradiciju izabranog Božjeg naroda, naroda svećenika, svetog naroda, svjetla narodima... ta je ideja zamijenjena individualističkim snovima uspona na socijalno-ekonomsko-političkim stepenicama u svakoj od zemalja-domaćina, a sve u jednom cilju - postizanja osobnog bogatstva... materijalnog, naravno. Obožavanje novca iznad svega i sveopći materijalizam osnova su židovskog života u Dijaspori danas.

Link

Oznake: Židovstvo

Izraelski su arheolozi, kopajući po tonama smeća, koje se odvoze s Brda Hrama, do sad otkrili na stotine arheoloških artefakata, novčića, nakita... neki od ovih nalaza vuku nit dugu 3000 godina.

Većina kamenja i zemlje odvezena je na organsko smetlište u blizini novozavjetne Betanije (arapski Al-Azariya) i ne može se spasiti. Ipak, određena količina arheološkog smeća završila je u Kidronskoj dolini, biblijskom mjestu nedaleko od zidina Starog Grada u Jeruzalemu.

Naime, u studenom 2004. godine okrenut je ambiciozni arheološki projekt pod imenom the Temple Mount Antiquities Operation, nakon što je Wakf počeo iskopavati na dijelu Brda Hrama sjeverno od Salomonovih stala, kako bi sagradili golemu podzemnu mošeju/džamiju Marwani. Druga faza ozgradnje na Židovima najsvetijem mjestu završit će u veljači ove godine.

Waqf, je bio velikodušan pa je sa nalazišta, kojeg je sam uništio čak i dozvolio izraelskim arheolozima da transportiraju odbačeni materijal...

Link na članak u Washington Timesu
Link na stranicu posvećenu brizi za sudbinu Brda Hrama
Reagiranje izraelskog muftija

Oznake: Arheologija

Foto: Jabotinsky u zatvoru.

Nevjerojatno je koliki su politički naivci Židovi. Zatvaraju oči pred jednim od najosnovnijih životnih pravila - da ne možeš sresti, na pola puta, onoga, tko se ni ne želi sresti s tobom.

Ze'ev Jabotinsky, 1923.


Ze'ev Jabotinsky rodio se u Odesi (tadašnja Rusija, današnja Ukrajina) 1880. godine u tradicionalnoj židovskoj obitelji, gdje je i dobio tradicionalni židovski odgoj. Nakon što je završio srednju školu, počinje pisati za novine u Odesi te ubrzo odlazi kao dopisnik u Švicarsku (Bern) i Italiju. Piše pod pseudonimom Altalena. U Rimu je i studirao i, nakon povratka u Rusiju, završava studij i postaje odvjetnik. U Rusiji uređuje novine na ruskom, jidišu i hebrejskom.

Cionist

Nakon pogroma u Kišinevu (1903.), Jabotinsky se priključuje cionističkom pokretu, gdje je ubrzo primijećen kao daroviti govornik i postaje vođa intelektualno orijentirane mladeži. Za to vrijeme posvećuje se i učenju hebejskog kao govornog jezika. Za vrijeme pogroma organizira samoobranu u različitim zajednicama ruskih Židova i bori se za građanska prava Židova u Carstvu.

Jabotinsky je izabran kao jedan od izaslanika na 6. cionistički kongres (koji je ujedno i bio zadnji Herzlov kongres).


Iz Umjesto duboke isprike, iz 1911. godine

Our habit of constantly and zealously answering to any rabble has already done us a lot of harm and will do much more. ... We do not have to apologize for anything. We are a people as all other peoples; we do not have any intentions to be better than the rest. As one of the first conditions for equality we demand the right to have our own villains, exactly as other people have them. ... We do not have to account to anybody, we are not to sit for anybody's examination and nobody is old enough to call on us to answer. We came before them and will leave after them. We are what we are, we are good for ourselves, we will not change, nor do we want to.

Tekst cijelog govora nalazi se ovdje.


Prvi svjetski rat

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Jabotinsky je došao na ideju osnivanja Židovske legije, koja bi se borila na strani Britanaca, a protiv Osmanlija, koji su tada kontrolirali Zemlju Izraela. Zajedno s Josephom Trumpeldorom, Jabotinsky je osnovao Zion Mule Corps, koji su brojili nekoliko stotina Židova, uglavnom Rusa, koje su Osmanlije izgnale iz zemlje Izraela te su se oni naselili u Egiptu. Ova je jedinica hrabro služila u bici kod Galipolja.

Kada je Zion Mule Corps rasformiran, Jabotinsky je otputovao u London, kako bi radio na uspostavi židovskih jedinica, koje bi se borile za zemlju Izraela u britanskoj vojsci. Međuti, Britanci su tek 1917. pristali na osnivanje triju židovskih jedinica. Jabotinsky se protiv Osmanlija i sam borio - u jordanskoj dolini i za to je 1918. godine dobio i odličje za hrabrost. Žalio je što židovski vojnici nisu imali veću ulogu u oslobađanju zemlje od Osmanlija, jer su Britanci nastojali Zion Mule Corps držati u pozadini.


Revizionistički cionizam

Nakon rata, Jabotinsky je bio izabran u prvo zakonodavno tijelo u Palestini, a 1921. godine bio je izabran u Izvršno vijeće Svjetske cionističke organizacije.

Godine 1923. dao je ostavku na tu dužnost, a radi neslaganja s predsjedateljem vijeća, Chaimom Weizmannom i osnovao revizionističku stranku pod imenom Savez revizionista-cionista i njezim omladinski pokret - Betar (hebrejski akronim za Liga Josepha Trumpeldora).

Nova je stranka tražila da Cionistički pokret, kao svoj naum, prizna osnivanje židovske države uz obje obale rijeke Jordan. Njegov je glavni cilj bio je osnovati modernu židovsku državu uz pomoć Britanskog Carstva. Njegova je filozofija stajala u suprotnosti sa socijalistički orijentiranim radničkim cionistima, koji su se radije usredotočili na gospodarsku i socijalnu politiku, koja se oslanjala na model srednje klase u Europi. Kao anglofilu, njegov je pak ideal bila židovska država kao moderna liberalna demokracija, temeljena na britanskom modelu. Svoje je pristaše našao većinom u Poljskoj, a svoje je aktivnosti usredotočio na lobiranje za britansku pomoć u razvoju Jišuva (predizraelsko židovsko društvo u Zemlji Izraela).


Progonstvo

Godine 1929. Jabotinsky je napustio Palestinu, kako bi prisustvovao 16. cionističkom kongresu. Britanci su spremno prihvatili arapski pritisak i nisu dozvolili Jabotinskom da se vrati doma.

Pokret, koji je Jabotinsky vodio nije bio monolitan, već se sastojao od tri frakcije, od kojih je ona, pod vodstvom Jabotinskog bila najumjerenija. Jabotinsky se zalagao za suradnju s Britancima, dok su se npr. David Raziel, Abba Ahimeir, i Uri Zvi Greenberg usredotočili na samostalne akcije unutar Mandatne Palestine, boreći se i s cionistima-socijalistima, i britanskim mandatnim vlastima, kao i odmazdama na arapske napade.

David Raziel bio je komandant Irguna, dok su Abba Ahimeir i Uri Zvi Greenberg djelovali kao ideolozi za Lehi. Upravo je iz Irgun krila Revizionističke stranke kasnije formiran Hertu, a još ksnije i Likud, absorbirajući ideologiju općih cionista. Iz tog je krila kasnije izašao i Menachem Begin, jedan od vođa Irguna i Betara (omladinski klub).

Tridesetih je godina Jabotinsky bio duboko zabrinut položajem, u kojem se našla židovska zajednica u Poljskoj. Godine 1936. Jabotinsky je pripremio tzv. evakuacijski plan, koji je pozivao na evakuaciju cjelokupnog židovskog stanovništva Poljske u Mandatnu Palestinu. Taj je plan izazvao mnogo kontroverzi unutar poljske židovske zajednice - od oduševljene potpore do onih, koji su tvrdili da takav plan zapravo ide na ruku poljskim antisemitima. Plan je odobrila i poljska vlada pa su u toj činjenici mnogi poljski Židovi Jabotinskom potporu daju krivi ljudi. Dvije godine kasnije, Jabotinsky je, u govoru poljskim Židovima pokušao objasniti da žive na vulkanskom rubu i da će se u vrlo bliskoj budućnosti poljskim Židovima dogoditi krvavi pogromi. Jabotinsky je naglasio potrebu da europski Židovi što hitrije emigriraju u Mandatnu Palestinu.


Govor poljskim Židovima na Tiša B'Av (9. ava) 1937.

Ima već tri godine da vas prozivam, poljski Židovi, kruno svjetskog židovstva. Uporno vas nastavljam upozoravati da je katastrofa sve bliža. Za to sam vrijeme postao sijed i star, a moje srce krvari, da vi, moja draga braćo i sestre, ne vidite vulkan, koji će ubrzo početi rigati lavu, koja će uništiti sve. Vidim da to ne vidite, jer ste utopljeni u svojim svakodnevnim brigama. Danas ipak, tražim od vas da mi ukažete povjerenje. Do sad ste već uvjereni da su se moje prethodne prognoze ostvarile. Ako mislite drugačije, protjerajte me odmah i sada! Ipak, ako mi vjerujete, slušajte me o ovoj dvanaestoj uri: za ime B-ga! Neka svatko od vas spasi sebe, dok je još vrijeme... a vremena je sve manje.

Ono što bih vam još želio reći na ovaj dan - Tiša B’Av - jest da, tko god će uspjeti pobjeći iz ove katastrofe, on, ili ona, živjet će da vide veličanstven trenutak velikog židovskog vjenčanja - ponovo rođenje i uspon židovske države. Ne znam hoću li ja imati privilegiju vidjeti je, ali moj sin zasigurno hoće! Vjerujem u ovo, kao što sam siguran da će sutra ujutro izaći Sunce.

Eliminirajte dijasporu, ili će dijaspora zasigurno eliminirati vas.

Jabotinsky je umro 1940.

Jabotinsky Institute

Oznake: Povijest, Povijest Izraela

U Izraelu nema. Naime, Židovi ne mogu na Josipov grob u blizini Shechema / Šhema / Nablusa, koji je opljačkan i zapaljen; nad grobovima patrijarha nalazi se mošeja i pristup istima nije jednostavan... a Brdo Hrama posebna je problematika. Na ruševinama Hrama sagrađena je Omarova mošeja pa al Aksa, zatim niz drugih objekata, a u zadnje vrijeme se gradi i kompleks podzemnih mošeja, koje su ništa drugo nego arheološka devastacija ostatka ostataka Hramova (osim Zapadnog zida, hrvatskim čitateljima poznatijem kao Zid plača).

Ali, kad se Izrael usudio otvoriti arheološki tunel, koji vodi uzdužno Zapadnom zidu, cijeli se svijet digao na noge, usporedno s arapskom pobunom protiv otvaraja tog tunela, gdje je Izrael optužen za podrivanje temelja al Akse.

Najnovija epizoda trakavice pod naslovom Spriječimo Židovima pristup na njihovo najsvetije mjesto u srcu Izraela, Islamski pokret sa sjedištem u Galileji optužio je Izrael za arheološka iskapanja i otvaranje sinagoge na Brdu Hrama jer - Židovima waqf brani da se na Brdu Hrama mole!!!

Iz Jerusalem Posta:

The Israel Antiquities Authority denied on Tuesday accusations that archeological excavations were currently underway below the Temple Mount and that a synagogue had opened at the site.

Israel Antiquities Authority Jerusalem District Archaeologist Yuval Baruch said that all of the gates to the Temple Mount compound had been blocked by massive construction in historical times.

"The only gates open today are the official ones - they are open to Muslim worshippers and visitors - and they are under the control of security officials and Waqf representatives," Baruch stated.

Sheikh Ra'ad Salah, leader of the Islamic Movement's northern faction, had said at a press conference earlier Tuesday that al-Aksa Mosque was in danger, and declared that if archeological excavations in the vicinity of the Western Wall tunnels were to continue, Israel "would find itself at war with the entire Muslim world."

He said that Israel was building a synagogue and a large model of the Second Temple at the excavation site, which is 97 meters away from the Dome of the Rock.

At the press conference, Salah screened a video that supposedly showed Jews praying at the illicit synagogue.

Oznake: Izrael, Komparativna religiologija

Ariel Sharon: "Važno je očistiti cjelokupnu duljinu i širinu kolnika, bez obzira što ostali misle o tome."

Ehud Barak: "Moraš očistiti većinu kolnika, ali točan opseg čišćenja bit će određen pregovorima s našim susjedima. Ne, čekaj, možeš čistiti tamo gdje je snijeg ranije padao, ali ne možeš čistiti tamo gdje snijeg prije nije padao. Ne, čekaj, nemoj čistiti ništa, dok se prethodno ne čuješ sa mnom!"

Yossi Sarid: "Ne smiješ čistiti ni jedan dio kolnika, zato što zapravo nemaš nikakvo validno povijesno ili legalno pravo na taj kolnik, i isti će uskoro biti vraćen njegovim pravim vlasnicima."

Artscroll Hilchos Sheleg (Zakoni o snijegu: aškenaska verzija, 5. odlomak): "Snijegu prvo moraš pristupiti s pravilnom kavanah, (nadahnućem) meditirajući o konceptu uklanjanja snijega. Izmoli blagoslov ...koji nam je dao zapovijedi u svezi s čišćenjem snijega, učini 3 koraka unazad, lagano klecni koljena sa skupljenim stopalima, pogledaj u snijeg, podigni lopatu i kreni čistiti, prvo na desno pa na lijevo, prgni koljena u potpunosti, napravi tri koraka unaprijed i nabaci snijeg s lopate na hrpu. Ponavljaj dok ne završiš i tada reci blagoslov Sheheheyanu , uđi u kuću i priredi si toplo piće ne zaboravivši, prije njegove konzumacije izreći Shehakol brocha (vidi Artscroll Hilchos o konzumaciji toplih napitaka)..."

Časopis Tikkun: "Koje mi pravo imamo nasilno pomicati snijeg s mjesta, gdje on s pravom počiva? Snijeg ima prava: svaka je pahulja jedinstvena individua i mi nemmo nikakvo pravo učiniti išta s njom. Pustimo da snijeg sa, odluči što želi sa sobom napraviti i, ako šeli biti očišćen, da se to humani i napravi."

Rashi : "Snijeg, to je oblik vode u krutom stanju, koja se objesi za bradu onima, koji predugo stoje vani za vrijeme zimske sezone (starofrancuski: neige). Čišćenje snijega je rabinska preskripcija, a koja se temelji na Izaiji 1:18 - If your sins be like scarlet, they will turn as white as snows"

Birthright Israel: "Nije važno na koji se način snijeg čisti, ali sam čin čišćenja, gdje mladi Židov deset uzastopnih dana čisti snijeg, pod budnim i pravilnim vodstvom, imat će životno dug učinak na njegov židovski identitet."

Meir Ben-Meir (čelnik Izraelskih voda): "Sam čisti, što brže možeš, i pošalji ga ovamo. Skoro smo ostali bez vode! Sluša li neme netko uopće?"

Rabbi David Hartman: "Snijeg je moćna sila u snijegu, koja ujedinjuje sve Židove. Pada na sve nas, bez obzira na našu denominaciju, ili naš stupanj religioznosti i, na taj način, snijeg predstavlja isntrument ujedinjenja svih Židova u našem razumijevanju židovske jedinstvenosti i različitosti. Zapravo, baš sam ovaj tjedan objašnjavao značenje snijega premijeru, predsjedniku Weizmanu, predsjedniku Clintonu, i njegovoj svetosti, Papi, koji je tražio o tme moje mišljenje."

Lubavitcher Rebbe (iz poslanice svom učeniku): "Čišćenje snijega je ometanje našeg truda u dovođenju Mesije, (neka dođe što prije), kada ionako više neće biti snijega, kojeg će trebati čistiti. Zato, ostavi snijeg neka se topi. Ako Mesija ne dođe do Shavuota, snijeg će čudesno nestati."

Oznake: Razno

Nedavno je na drugom programu izraelske televizije prikazan susret poljskih Židova, mahom u njihovim 80-tima, u čijem se hebrejskom još osjeti poljski naglasak. Riječ je o posljednjim preživjelima iz skupine poljskih Židova, poznatim pod nazivom Osvetnici, koji su se, nakon preživjelog Holokausta, odlučili osvetiti počiniteljima.

Priča o Osvetnicima nije u potpunosti jasna ni nakon 60 godina. Po završetku rata, američke i britanske snage opkolile su desetine tisuća bivših članova SS-a i internirali ih u logore za ratne zarobljenike (ironično, jedan od većih takvih kampova bio je Dachau). Skupina mladih, koji su preživjeli Holokaust, u logorima, ili u partizanima, odlučila je naplatiti nacistima.

Neki od osvetnika našlu su bivše SS časnike, izvukli ih iz njihovih domova u sred noći i ubili ih. Neki su imali drugačiji plan. Uspjeli su se zaposliti u Dachauu kao pekari. U logor su prokrijumčarili boce s arsenom, izmiješanim s ljepilom i tu smjesu umijesili u tisuće štruca kruha, koje su dobilavi nacisti.

Stotine je njemačkih zarobljenika završilo u logorskoj bolnici; nitko ne zna koliko ih je umrlo, budući da su Saveznici prikrili čitav događaj.

Neki od osvetnika kovali us i planove o zatrovanju zaliha vode Nuremburga i Hamburga. Židovsko vodstvo u Palestini u početku je obećalo pomoć, ali je, u zadnji tren odustalo, što im neki od osvetnika još nisu zaboravili; plan o trovanju vodenih zaliha napušten je, jer osvetnici nisu željeli ubiti američke snage stacionirane u tim gradovima.

The Avengers: A Jewish War Story
Jerusalem Post

Oznake: Povijest, Šoa/Holokaust

Arheolozi su nedavno otkrili ostatke, smatraju, velikog židovskog naselja iz razdoblja Drugogo Hrama, u blizini izbjegličkog kampa Shweifat, sjeverno od Jeruzalema.

Iskapanja vodi Israel Antiquities Authority, na zahtjev Moriah development company, na trasi gdje se gradit jeruzalemska gradska tramvajska pruga.

Arheologinja Debbie Sakler-Parnas, koja vodi iskapanja, izjavila je da pronalasci impliciraju da je u naselju živjela istaknuta populacija i da je to, vjerojatno, najveće židovsko naselje, do sad otkriveno u blizini Jeruzalema.

Otrkiven je poveći broj kameniog oruđa, čija je uporaba imala važnu ulogu u religijskj praksi stanovnika. Ostali artefakti uključuju posude za vino, uvezene s Apeninskog poluotoka i Grčke, kao i stakleno rimsko prstenje - prvo takve vrste otkriveno u antičkoj Judeji.

Seker-Parnas dodala je da je naselje očigledno nastavljeno i za vrijeme rimske vojne vlasti, što nas vodi do novih zaključaka o rezultatima Prvog židovskog ustanka.

Očito da se polako topi dvije tisuće godina stari mit da je židovska dijaspora započela 70. godinom. Naime, sve je više i povjesničara, koji, političkoj korektnosti unatoč, a u svjetlu sve većeg broja arheoločkih nalazišta i pisanih dokaza, početak Dijaspore datiraju arapskim osvajanjima, u 7. stoljeću.

Link

Oznake: Arheologija