Donosim članak Johna Rosenthala, s Transaltalnic Intelligencera, u slobodnom prijevodu, o tome zašto on neće požuriti pogledati najnoviji Spielbergov film, Munich:

Još nisam vidio Munich; ovdje, naravno, referiram na najnoviji Spielbergov film istog imena, a ne na grad - i nemam namjeru to uskoro učiniti. Dosadašnje iskustvo sa spielbergizacijom povijesti već mi ukazuje na to što je za očekivati. Na kraju krajeva, čovjek, koji može jednog nacista - konkretno sudetskog Nijemca ratnog profitera i doušnika Abwehra, Oskara Schindlera – pretvoriti u heroja, sigurno neće imati nikakvih teškoća u transformiranju Izraelaca, koji se bore protiv palestinskog terora, u nasilnike i teroriste tih istih Palestinaca. U Spielbergovom svijetu obrnute stvarnosti, takav razvoj situacije svakako ima smisla. Pretpostavljam da su jedini Židovi, koje Spielberg voli, oni koji pasivno čekaju da busu spašeni i redaju se kako bi poljubili ruku svog nacista - ili, možda. jednom (nada uvijek umire posljednja) nekog islamo-fašističkog spasitelja I. Spielberg očito ne voli one, koji uzvraćaju udarce.

Sam naslov Spielbergovog novog fima odmah indicira na kakvoj vrsti povijesnog neznanja Spielberg i njegova škola počivaju, jer, kad se kaže Muenchen, da bi se referiralo na povijesni događaj, onda se misli na zloglasni Muenchenski sporazum iz 1938. godine, koji je popločao put ka uništenju Čehoslovačke i Drugom svjetskom ratu. Znači, Muenchen u svom povijesnom kontekstu jest sinonim za appeasement (politika davanja koncesija potencijalnom neprijatelju u svrhu održavanja mira) i sve opasnosti takvog pristupa. Sada, zahvaljujući Stevenu Spielbergu, ta korisna asocijacija neće više biti razumljiva sama po sebi. Za generacije mladih ljudi, koje su po pravilu povijesno nepismene, kao što je, uostalom, i sam redatelj Muenchena, sada će pojam Muenchen postati sinonim za potrebom, ili čak moralnim imperativom za popuštanje potencijalnom neprijatelju. Bravo, Steven!

Supruga Oskara Schindlera izjavila je da je život njezinog supruga spašen Muenchenskim sporazumom i njemačkom okupacijom, Sudeta, koja je nakon toga uslijedila, jer je Schindler, tvrdi ona, bio osuđen na smrt od čehoslovačkih organa vlasti (izvor: Die Welt, 15. siječnja 2000.), vjerojatno zbog svojih aktivnosti u Abwehru. Tako, slijedeći logiku, koja postoji u spielbergovskom svijetu možemo zaključiti da su i Schindlerovi Židovi zapravo spašeni Muenchenskim sporazumom.

Međutim, u filmskom obliku postoji i antidot Spielbergovom djelu, a to je izvanredan dokumentarac iz 1999. godine One Day in September Kevina Macdonalda.

Film govori ne samo o palestinskom masakru izraelskih sportaša na Olimprijadi 1972., već i o okolnostima oko i nakon samog terorističkog čina, kada je Njemačka odlučila pustiti počinitelje ovog zločina samo nekoliko tjedana, nakon što se isti dogodio.

Za one, koji žele dobiti malo dublji uvid u ove događaje, preporuke za knjišku verziju One Day in September od Simona Reevea.

Prvi post o ovom filmu na blogu s korisnim linkovima
Drugi post na ovom blogu o filmu s korisnim linkovima
Još o kontroverzama, koje je pokrenuo ovaj film

Oznake: Razno