Na kraju ovoga nema mira, upozorava Avner, moralno potresen Mossadov agent, pri kraju Spielbergovog filma Munich. Pod ovim, Avner misli na ciljana ubojstva, koja je Izrael pokrenuo nakon što su palestinski teroristi, iz skupine Crni rujan (ogranak Fataha) ubili 11 izraelskih sportaša na Olimpijadi u Muenchenu.

Ali Spielberg, u suradnji sa svojim scenaristima, Ericom Rothom i Tonyjem Kushnerom, ima i drugacije ovo na umu - kamera se zaustavlja na panorami ondašnjeg donjeg Manhattana, s World Trade Centerom u fokusu.

Ovakav kraj sugerira da militantni pokušaji uništavanja terorizma ne vode ka miru, već daljnjem ciklusu/krugu nasilja i da su napadi 11. rujna možda čak i posljedica izraelskog odgovora na muenchenski masakr. Rat protiv terorizma pvećava terorizam. Štoviše, film nas uči da, u tom procesu, protivničke strane počinju nalikovati jedna drugoj. Moralni je kredibilitet uništen zajedno s nadom.

Isti argument se čuje u raspravama o ratu u Iraku i o izraelskim odgovorima na palestinski terorizam. I prije nego je počelo prikazivanje Municha, novinari su izvijestili da će se film usredotočiti na etičke dvojbe Mosadovih agenata i Spielberg je tom rpilikom izjavio da

By experiencing how the implacable resolve of these men to succeed in their mission slowly gave way to troubling doubts about what they were doing, I think we can learn something important about the tragic standoff we find ourselves in today.

No, možemo li doista? Iako je film inspiriran stvarnim događajima, film prenosi vrlo utjecajnu teoriju o terorizmu, koja nema previše doticaja s realnošću ove priče.

Ova, naime, teorija počiva na premisi da je terorizam nasilna i ekstremna reakcija na nepravdu i zadnje sredstvo u rukama potlačenih. Ovakva teorija o nepravdi služi za opravdavanje ljevičarskog terorizma. Ona ne samo da koincidira s opravdanjem, koje teroristi i sami daju, nego je i prati vjerovanje da pravedan cilj leži iya terirističkih napada. TIsta se teorija nikad ne primjenjuje u slučaju desničarskog terorizma - od smešekošuljaša pa do Timothyja McVeiga - selektivna argumentacija.

Prihvaćanje takve teorije vodi nas i ka idućem zaključku; ako je terorizam jedino reakcija na nepravdu, znači da bez nepravde ne bi bilo teorirzma. Znači da je pravi odgovor na terorizam rad na postizanju pravde. Prijetnje, odmazde, sigurnosne operacije - sve što nije obraćanje na izvor nepravde, neće učiniti ništa drugo do dovesti do povećanja terorizma. Takvi postupci vode u daljnje nepravde, transformirtajući žrtve terorizma u odraz samih terorista.

Teorija i njeni recepti ideje su vodilje Municha. Spielberg ne mora pokazati ljudsko lice terorista i oni tako nisu ni prikazani; ova teorija, naime, u potpunosti priznaje da je terorizam moralno groteskan. Pitanje je na koji mu način odgovoriti. Film pokušava pokazati da je Izrael pogrešno izabrao. Izraelski su agenti dobili poduku iz teorije nepravde.

Kroz radnju filma, nepravda je priznata: i Mossadov agent i palestinski terorist izražavaju svoju privrženost istoj zemlji. Ali Izraelci su are moralno zaprljani svojim sljepilom, svojom nemogućnošću da to shvate. Tako Avnerova majka i sama zvuči kao terorist, u svojoj nemoralnij deklaraciji o Izraelu:

Whatever it took, whatever it takes, we have a place on earth at last.

Golda Meir pokazuje svoj vlastiti nedostatak percepcije, kada osniva ovu Mossadovu ekipu:

I don't know who these maniacs are,

kaže Golda o teroristima iz Muenchena.

Postupno, kako likvidacije započinju, moralna težina njihovih čini dovodi Mossadovu ekipu blizu sloma. Avner (Eric Bana) oklijeva, prije nego što puca u jednu od svojih meta. Mossadovi agneti raspravljaju trebaju li se radovati svom uspjehu. Jedan od njih sugerir da su Palestinci svoju taktiku naučili od Izraelaca. Drugi, ukazujući na pojačan terorizam širom svijeta, kao očiti odgovor na njihov uspjeh kaže da im se sva krv ponovno vraća. Pri kraju filma, Avner misli da će ga Izraelci ubiti. On se odriče svoje zemlje; upozorava na ciklus/krug nasilja.

Film je fokusiran na dokazivanje svoje teorije u čemu, navodno, slijedi knjigu Georgea Jonasa iz 1984. godine - Vengeance: The True Story of an Israeli Counter-Terrorist Team, koja je, navodno, rekonstrukcija na temelju sjećanja šefa Mossadove ekipe. Međutim Jonasov Avner, za razliku od Spielbergovog, nije paraliziran moralnim dvojbama; Jonas piše da Avner had absolutely no qualms about anything they did.

Štoviše, film, da bi potvrdio svoju tezu o ciklusu/krugu nasilja, završava tretirajući muenchenski masakr kao izvorni čin palestinskog terorizma. Izvlačenje ove epizode iz konteksta čini izraelski odgovor da izgleda kao pretjeran, dok se svi budući akti palestinskog terora prikazuju kao odgovori na izraelska ciljana ubojstva. Međutim, ono što je stvarni Meir dobro znao, jest da su godinama prije Muenchena, manijakalni teroristi udruženi za palestinsku stvar raznijeli zrakoplov Swissaira, bacili granate na masu putnika u izraelskoj zračnoj luci, otimali zrakoplove i udruživali se s drugim terorističkim skupinama, obučavanih i djelomično financiranih od SSSR-a. Ovi, kao i oni napadi, koji su uslijedili nakon Muenchena, bili su dio kontinuiranog rata, a ne bilo kakav dokaz amorfnom ciklusu/krugu nasilja, koji se razvio iz izraelskog pokušaja onemogućavanja terora.

Nova knjiga Aarona J. Kleina, Striking Back: The 1972 Munich Olympics Massacre and Israel's Deadly Response (Random House), koja se temelji se na interviewima s neimenovanim Mossadovim agentima, baca sumnju čk i na postojanje Avnerove ekipe za likvidacije agents, radije prikazujući seriju individualnih pokušaja, s promjenjivim uspjehom. Aaron Klein sugerira da je jedan od napada, a koji je prikazan u filmu, zapravo uspio proizvesti burnu reakciju u arapskom svjetu, koja je pridonijela povećanju straha i obeshrabrivanju politike terora. On naglašava da:

The numbers show a steep slide in the frequency of terror attacks against Israelis and Israeli institutions abroad from 1974 to the present.

Točna istina o tome što se dogodili ostat će tajna špijunskog svijeta, ali film oblikuje izvore i dokaze na način, koji mu pomaže opravdati teoriju nepravde (the injustice theory). To je za Spielberga izazov: Kako smanjiti teror. Jednostavno: eliminiravši nepravdu i povećavajući razumijevanje. Spielberg je izjavio kako će kupiti 250 video kamera i distribuirati ih palestinskoj i izraelskoj djeci, kako bi jedni s drugima dijelili prizore iz svojih života. Možda će, onda, na kraju svega, zavladati mir?

Osvrt na film objavljen u New York Timesu.

Link na prvi post na ovom blogu o filmu

Update (još dobrih kritika o Spielbergovom filmu):
Izraelski špijuni o filmu
Munich -What's wrong with Steven Spielberg's new movie. BY BRET STEPHENS
By Andrea Levin | CAMERA.org | January 2, 2006
The American Thinker
Spielberg’s silent victims - American Thinker
Spielberg's Munich and me - još jedan članak American Thinkera

Oznake: Razno