Najnoviji roman A. B. Jehošue o izraelskoj žrtvi samoubilačkog napada osvojio je prestižnu nagradu 2006 Los Angeles Times Book Prizes.

Svečanost dodjele nagrada je održana 27. travnja i bila je 27 u nizu, a vodio je novinar i urednik PBS-a, Jim Lehrer. A.B. Yehoshua, koji nije nazočio dodjeli nagrada, zahvalio se preko video konferencije i govorio o svom književnom radu.

Oznake: Izrael, Razno

Oznake: Razno

Donosim članak Johna Rosenthala, s Transaltalnic Intelligencera, u slobodnom prijevodu, o tome zašto on neće požuriti pogledati najnoviji Spielbergov film, Munich:

Još nisam vidio Munich; ovdje, naravno, referiram na najnoviji Spielbergov film istog imena, a ne na grad - i nemam namjeru to uskoro učiniti. Dosadašnje iskustvo sa spielbergizacijom povijesti već mi ukazuje na to što je za očekivati. Na kraju krajeva, čovjek, koji može jednog nacista - konkretno sudetskog Nijemca ratnog profitera i doušnika Abwehra, Oskara Schindlera – pretvoriti u heroja, sigurno neće imati nikakvih teškoća u transformiranju Izraelaca, koji se bore protiv palestinskog terora, u nasilnike i teroriste tih istih Palestinaca. U Spielbergovom svijetu obrnute stvarnosti, takav razvoj situacije svakako ima smisla. Pretpostavljam da su jedini Židovi, koje Spielberg voli, oni koji pasivno čekaju da busu spašeni i redaju se kako bi poljubili ruku svog nacista - ili, možda. jednom (nada uvijek umire posljednja) nekog islamo-fašističkog spasitelja I. Spielberg očito ne voli one, koji uzvraćaju udarce.

Sam naslov Spielbergovog novog fima odmah indicira na kakvoj vrsti povijesnog neznanja Spielberg i njegova škola počivaju, jer, kad se kaže Muenchen, da bi se referiralo na povijesni događaj, onda se misli na zloglasni Muenchenski sporazum iz 1938. godine, koji je popločao put ka uništenju Čehoslovačke i Drugom svjetskom ratu. Znači, Muenchen u svom povijesnom kontekstu jest sinonim za appeasement (politika davanja koncesija potencijalnom neprijatelju u svrhu održavanja mira) i sve opasnosti takvog pristupa. Sada, zahvaljujući Stevenu Spielbergu, ta korisna asocijacija neće više biti razumljiva sama po sebi. Za generacije mladih ljudi, koje su po pravilu povijesno nepismene, kao što je, uostalom, i sam redatelj Muenchena, sada će pojam Muenchen postati sinonim za potrebom, ili čak moralnim imperativom za popuštanje potencijalnom neprijatelju. Bravo, Steven!

Supruga Oskara Schindlera izjavila je da je život njezinog supruga spašen Muenchenskim sporazumom i njemačkom okupacijom, Sudeta, koja je nakon toga uslijedila, jer je Schindler, tvrdi ona, bio osuđen na smrt od čehoslovačkih organa vlasti (izvor: Die Welt, 15. siječnja 2000.), vjerojatno zbog svojih aktivnosti u Abwehru. Tako, slijedeći logiku, koja postoji u spielbergovskom svijetu možemo zaključiti da su i Schindlerovi Židovi zapravo spašeni Muenchenskim sporazumom.

Međutim, u filmskom obliku postoji i antidot Spielbergovom djelu, a to je izvanredan dokumentarac iz 1999. godine One Day in September Kevina Macdonalda.

Film govori ne samo o palestinskom masakru izraelskih sportaša na Olimprijadi 1972., već i o okolnostima oko i nakon samog terorističkog čina, kada je Njemačka odlučila pustiti počinitelje ovog zločina samo nekoliko tjedana, nakon što se isti dogodio.

Za one, koji žele dobiti malo dublji uvid u ove događaje, preporuke za knjišku verziju One Day in September od Simona Reevea.

Prvi post o ovom filmu na blogu s korisnim linkovima
Drugi post na ovom blogu o filmu s korisnim linkovima
Još o kontroverzama, koje je pokrenuo ovaj film

Oznake: Razno

Richelieu je davno rekao:

Dajte mi dvije rečenice, iz bilo kojeg pisma bilo kojeg čovjeka, i ja ću ga sasvim legalno osuditi na vješala.

Oznake: Razno

Ariel Sharon: "Važno je očistiti cjelokupnu duljinu i širinu kolnika, bez obzira što ostali misle o tome."

Ehud Barak: "Moraš očistiti većinu kolnika, ali točan opseg čišćenja bit će određen pregovorima s našim susjedima. Ne, čekaj, možeš čistiti tamo gdje je snijeg ranije padao, ali ne možeš čistiti tamo gdje snijeg prije nije padao. Ne, čekaj, nemoj čistiti ništa, dok se prethodno ne čuješ sa mnom!"

Yossi Sarid: "Ne smiješ čistiti ni jedan dio kolnika, zato što zapravo nemaš nikakvo validno povijesno ili legalno pravo na taj kolnik, i isti će uskoro biti vraćen njegovim pravim vlasnicima."

Artscroll Hilchos Sheleg (Zakoni o snijegu: aškenaska verzija, 5. odlomak): "Snijegu prvo moraš pristupiti s pravilnom kavanah, (nadahnućem) meditirajući o konceptu uklanjanja snijega. Izmoli blagoslov ...koji nam je dao zapovijedi u svezi s čišćenjem snijega, učini 3 koraka unazad, lagano klecni koljena sa skupljenim stopalima, pogledaj u snijeg, podigni lopatu i kreni čistiti, prvo na desno pa na lijevo, prgni koljena u potpunosti, napravi tri koraka unaprijed i nabaci snijeg s lopate na hrpu. Ponavljaj dok ne završiš i tada reci blagoslov Sheheheyanu , uđi u kuću i priredi si toplo piće ne zaboravivši, prije njegove konzumacije izreći Shehakol brocha (vidi Artscroll Hilchos o konzumaciji toplih napitaka)..."

Časopis Tikkun: "Koje mi pravo imamo nasilno pomicati snijeg s mjesta, gdje on s pravom počiva? Snijeg ima prava: svaka je pahulja jedinstvena individua i mi nemmo nikakvo pravo učiniti išta s njom. Pustimo da snijeg sa, odluči što želi sa sobom napraviti i, ako šeli biti očišćen, da se to humani i napravi."

Rashi : "Snijeg, to je oblik vode u krutom stanju, koja se objesi za bradu onima, koji predugo stoje vani za vrijeme zimske sezone (starofrancuski: neige). Čišćenje snijega je rabinska preskripcija, a koja se temelji na Izaiji 1:18 - If your sins be like scarlet, they will turn as white as snows"

Birthright Israel: "Nije važno na koji se način snijeg čisti, ali sam čin čišćenja, gdje mladi Židov deset uzastopnih dana čisti snijeg, pod budnim i pravilnim vodstvom, imat će životno dug učinak na njegov židovski identitet."

Meir Ben-Meir (čelnik Izraelskih voda): "Sam čisti, što brže možeš, i pošalji ga ovamo. Skoro smo ostali bez vode! Sluša li neme netko uopće?"

Rabbi David Hartman: "Snijeg je moćna sila u snijegu, koja ujedinjuje sve Židove. Pada na sve nas, bez obzira na našu denominaciju, ili naš stupanj religioznosti i, na taj način, snijeg predstavlja isntrument ujedinjenja svih Židova u našem razumijevanju židovske jedinstvenosti i različitosti. Zapravo, baš sam ovaj tjedan objašnjavao značenje snijega premijeru, predsjedniku Weizmanu, predsjedniku Clintonu, i njegovoj svetosti, Papi, koji je tražio o tme moje mišljenje."

Lubavitcher Rebbe (iz poslanice svom učeniku): "Čišćenje snijega je ometanje našeg truda u dovođenju Mesije, (neka dođe što prije), kada ionako više neće biti snijega, kojeg će trebati čistiti. Zato, ostavi snijeg neka se topi. Ako Mesija ne dođe do Shavuota, snijeg će čudesno nestati."

Oznake: Razno

Na prvu večer Hanuke, Israel Aumann je, na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, održao svoje predavanje u povodu dobivanja Nobelove nagrade. Na popularan je način diskutirao o nekim posljedicama svojih ideja, za koje je dobio Nobela.

Imagine two players playing a game in which either can choose to cooperate or act selfishly. If both cooperate, they each get 3000. If both act selfishly, they each get 1000. If one cooperates and the other acts selfishly, the selfish one gets 4000 and the cooperative one gets 0. Note that for each player (A), regardless of what the other player (B) does, A makes 1000 more by acting selfishly than by cooperating. For that reason, the only equilibrium point of the game is the one in which both act selfishly. The result is that both end up with 1000 rather than 3000. Obviously, this is not optimal for either one. (Formally, we say that this result is not Pareto optimal, i.e., there are solutions in which both players can do better.) If the players could negotiate an agreement and trust that such an agreement would be enforced (say, by a third party), then they obviously could do better.

Now let's imagine that there is no third party enforcer but rather the same players are doomed to play the same game over and over again. It turns out that in this scenario, cooperative behavior is self-reinforcing, since a player is prevented from acting selfishly by the threat that the other player will react to selfish behavior by acting selfishly himself in subsequent games. Thus, in repeated games, players will ultimately cooperate even without an enforcer.

There is, however, one limitation to this self-reinforcement. Players must value profits in the future almost as much as profits now. If they don't, the threat of future losses as punishment for short-term profits is an inadequate threat. Aumann repeated at least three times that the practical consequence of this is that those who place too high a premium on peace now will delay peace indefinitely, while those who establish a credible threat of retaliation have a chance to achieve peace sooner.

Nakon predavanja, priređeno je primanje za prijatelje, obitelj, kolege i razne bessere mentschen. Cellist je svirao, dok su služeni hors d'ouevres; ukratko organizatori su nastojali postići pretencioznu atmosferu. Jedino što je Aumann inzistirao da se prvo skupi minjan za maariv, a zatim zapali prva svijeća za Hanuku i otpjeva Maoz Tzur - svih 6 dijelova.

Link na HUJI
Nobelovac (link na hrvatskom)

Oznake: Razno

Na kraju ovoga nema mira, upozorava Avner, moralno potresen Mossadov agent, pri kraju Spielbergovog filma Munich. Pod ovim, Avner misli na ciljana ubojstva, koja je Izrael pokrenuo nakon što su palestinski teroristi, iz skupine Crni rujan (ogranak Fataha) ubili 11 izraelskih sportaša na Olimpijadi u Muenchenu.

Ali Spielberg, u suradnji sa svojim scenaristima, Ericom Rothom i Tonyjem Kushnerom, ima i drugacije ovo na umu - kamera se zaustavlja na panorami ondašnjeg donjeg Manhattana, s World Trade Centerom u fokusu.

Ovakav kraj sugerira da militantni pokušaji uništavanja terorizma ne vode ka miru, već daljnjem ciklusu/krugu nasilja i da su napadi 11. rujna možda čak i posljedica izraelskog odgovora na muenchenski masakr. Rat protiv terorizma pvećava terorizam. Štoviše, film nas uči da, u tom procesu, protivničke strane počinju nalikovati jedna drugoj. Moralni je kredibilitet uništen zajedno s nadom.

Isti argument se čuje u raspravama o ratu u Iraku i o izraelskim odgovorima na palestinski terorizam. I prije nego je počelo prikazivanje Municha, novinari su izvijestili da će se film usredotočiti na etičke dvojbe Mosadovih agenata i Spielberg je tom rpilikom izjavio da

By experiencing how the implacable resolve of these men to succeed in their mission slowly gave way to troubling doubts about what they were doing, I think we can learn something important about the tragic standoff we find ourselves in today.

No, možemo li doista? Iako je film inspiriran stvarnim događajima, film prenosi vrlo utjecajnu teoriju o terorizmu, koja nema previše doticaja s realnošću ove priče.

Ova, naime, teorija počiva na premisi da je terorizam nasilna i ekstremna reakcija na nepravdu i zadnje sredstvo u rukama potlačenih. Ovakva teorija o nepravdi služi za opravdavanje ljevičarskog terorizma. Ona ne samo da koincidira s opravdanjem, koje teroristi i sami daju, nego je i prati vjerovanje da pravedan cilj leži iya terirističkih napada. TIsta se teorija nikad ne primjenjuje u slučaju desničarskog terorizma - od smešekošuljaša pa do Timothyja McVeiga - selektivna argumentacija.

Prihvaćanje takve teorije vodi nas i ka idućem zaključku; ako je terorizam jedino reakcija na nepravdu, znači da bez nepravde ne bi bilo teorirzma. Znači da je pravi odgovor na terorizam rad na postizanju pravde. Prijetnje, odmazde, sigurnosne operacije - sve što nije obraćanje na izvor nepravde, neće učiniti ništa drugo do dovesti do povećanja terorizma. Takvi postupci vode u daljnje nepravde, transformirtajući žrtve terorizma u odraz samih terorista.

Teorija i njeni recepti ideje su vodilje Municha. Spielberg ne mora pokazati ljudsko lice terorista i oni tako nisu ni prikazani; ova teorija, naime, u potpunosti priznaje da je terorizam moralno groteskan. Pitanje je na koji mu način odgovoriti. Film pokušava pokazati da je Izrael pogrešno izabrao. Izraelski su agenti dobili poduku iz teorije nepravde.

Kroz radnju filma, nepravda je priznata: i Mossadov agent i palestinski terorist izražavaju svoju privrženost istoj zemlji. Ali Izraelci su are moralno zaprljani svojim sljepilom, svojom nemogućnošću da to shvate. Tako Avnerova majka i sama zvuči kao terorist, u svojoj nemoralnij deklaraciji o Izraelu:

Whatever it took, whatever it takes, we have a place on earth at last.

Golda Meir pokazuje svoj vlastiti nedostatak percepcije, kada osniva ovu Mossadovu ekipu:

I don't know who these maniacs are,

kaže Golda o teroristima iz Muenchena.

Postupno, kako likvidacije započinju, moralna težina njihovih čini dovodi Mossadovu ekipu blizu sloma. Avner (Eric Bana) oklijeva, prije nego što puca u jednu od svojih meta. Mossadovi agneti raspravljaju trebaju li se radovati svom uspjehu. Jedan od njih sugerir da su Palestinci svoju taktiku naučili od Izraelaca. Drugi, ukazujući na pojačan terorizam širom svijeta, kao očiti odgovor na njihov uspjeh kaže da im se sva krv ponovno vraća. Pri kraju filma, Avner misli da će ga Izraelci ubiti. On se odriče svoje zemlje; upozorava na ciklus/krug nasilja.

Film je fokusiran na dokazivanje svoje teorije u čemu, navodno, slijedi knjigu Georgea Jonasa iz 1984. godine - Vengeance: The True Story of an Israeli Counter-Terrorist Team, koja je, navodno, rekonstrukcija na temelju sjećanja šefa Mossadove ekipe. Međutim Jonasov Avner, za razliku od Spielbergovog, nije paraliziran moralnim dvojbama; Jonas piše da Avner had absolutely no qualms about anything they did.

Štoviše, film, da bi potvrdio svoju tezu o ciklusu/krugu nasilja, završava tretirajući muenchenski masakr kao izvorni čin palestinskog terorizma. Izvlačenje ove epizode iz konteksta čini izraelski odgovor da izgleda kao pretjeran, dok se svi budući akti palestinskog terora prikazuju kao odgovori na izraelska ciljana ubojstva. Međutim, ono što je stvarni Meir dobro znao, jest da su godinama prije Muenchena, manijakalni teroristi udruženi za palestinsku stvar raznijeli zrakoplov Swissaira, bacili granate na masu putnika u izraelskoj zračnoj luci, otimali zrakoplove i udruživali se s drugim terorističkim skupinama, obučavanih i djelomično financiranih od SSSR-a. Ovi, kao i oni napadi, koji su uslijedili nakon Muenchena, bili su dio kontinuiranog rata, a ne bilo kakav dokaz amorfnom ciklusu/krugu nasilja, koji se razvio iz izraelskog pokušaja onemogućavanja terora.

Nova knjiga Aarona J. Kleina, Striking Back: The 1972 Munich Olympics Massacre and Israel's Deadly Response (Random House), koja se temelji se na interviewima s neimenovanim Mossadovim agentima, baca sumnju čk i na postojanje Avnerove ekipe za likvidacije agents, radije prikazujući seriju individualnih pokušaja, s promjenjivim uspjehom. Aaron Klein sugerira da je jedan od napada, a koji je prikazan u filmu, zapravo uspio proizvesti burnu reakciju u arapskom svjetu, koja je pridonijela povećanju straha i obeshrabrivanju politike terora. On naglašava da:

The numbers show a steep slide in the frequency of terror attacks against Israelis and Israeli institutions abroad from 1974 to the present.

Točna istina o tome što se dogodili ostat će tajna špijunskog svijeta, ali film oblikuje izvore i dokaze na način, koji mu pomaže opravdati teoriju nepravde (the injustice theory). To je za Spielberga izazov: Kako smanjiti teror. Jednostavno: eliminiravši nepravdu i povećavajući razumijevanje. Spielberg je izjavio kako će kupiti 250 video kamera i distribuirati ih palestinskoj i izraelskoj djeci, kako bi jedni s drugima dijelili prizore iz svojih života. Možda će, onda, na kraju svega, zavladati mir?

Osvrt na film objavljen u New York Timesu.

Link na prvi post na ovom blogu o filmu

Update (još dobrih kritika o Spielbergovom filmu):
Izraelski špijuni o filmu
Munich -What's wrong with Steven Spielberg's new movie. BY BRET STEPHENS
By Andrea Levin | CAMERA.org | January 2, 2006
The American Thinker
Spielberg’s silent victims - American Thinker
Spielberg's Munich and me - još jedan članak American Thinkera

Oznake: Razno

Klik!

Oznake: Razno

Svaka američka generacija smješta Izrael u svoju moralnu naraciju. Neko je vrijeme Izrael slovio kao underdog, koji se borio protiv daleko jačeg neprijatelja. U trenutku kada Steven Spielberg reklamira svoj najnoviji film, Muenchen, možemo vidjeti kristalizaciju jedne drugačije priče. U ovoj su naraciji Izraelci i Palestinci paralelno prikazani kao narodi-žrtve povijesti i uhvaćeni u krug nasilja (toliko popularna fraza na engleskom - cycle of violence, op. prevoditelja).

U svom interviewu Timeu, kojeg je dao povodom izlaska filma na tržište, Spielberg je govorio o bliskoistočnom beskrajnom ubijanju i kontraubijanju:

A response to a response doesn't really solve anything. It just creates a perpetual motion machine...

...There's been a quagmire of blood for blood for many decades in that region. Where does it end?

izjavio je, tom prilikom, Spielberg. Glavni je problem, zaključio je Spielberg je odbijanje kompromisa, odnosno neodustajanje od svoje ekstremne pozicije.

The only thing that's going to solve this is rational minds, a lot of sitting down and talking until you're blue in the gills.

Muenchen briljantno argumentira ovakav stav. Njegovog glavnog junaka, Avnera, poziva Golda Meir i dodjeljuje mu zadatak da likvidira teroriste, odgovorne za ubojstvo 11 izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Muenchenu, 1972. godine. Kroz radnju filma, kako se niže likvidacija za likvidacijom, Avner se spušta u rupu Raskolnikovog pakla. Izraelci ubijaju Palestince i Palestinci ubijaju Izraelce i krivnja se gomila na paranoju. Na kraju filma, Avner gubi vjeru u svoju misiju, cionizam i Izrael sam.

Ovo je nova vrsta antiratnog filma, za novu vrstu rata, i u mnogočemu je inovativna, sofisticirana i intelignentna. Ali, kada je politična, Spielberg mora dekonstruirati realnost, kako bi odgovarala njegovim pretpostavkama. Na samom početku, birajući 1972. kao godinu početka svoje priče, Spielberg si dozvljava ignorirati izvor otrova, koji se širi Bliskim istokom - islamski radikalizam. U Spielbergovom Bliskom istoku ne postoje ideje, koje vode Hamas ili Islamic Jihad. Na tom Bliskom istoku nema strastvenih antisemita, nema negiratelja holokausta (kao što je današnji iranski predsjednik), nema fanatika, koji žele eliminirati Izraelce kao takve.

Iznad svega - nema zla. I ta je činjenica u jezgri Spielbergove naracije. U njegovom prikazu stvarnosti nema ljudi, koji su toliko posvećeni svojoj ubilačkoj ideologiji da su nesposobni za kompromis, ili dijalog, u koje Spielberg polaže toliko visoke nade. Zato što Spielberg ne priznaje postojanje takvog zla, Spielberg dobiva krivu sliku stvarnosti. Razumljivo je da ne želi portretirati palestinske teroriste kao loše dečke u crtićima - ali on ih uopće ne portretira.

U filmu postoji govor u kojem jedan od palestinskih terorista zvuči kao Mahmoud Abbas, no, osim toga, teroristi su marginalni i nedefinirani. I zato, što ne postoji zlo, Spielberg ne razumije ni izraelske borce. Avner je američka percepcija kakav bi izraelski heroj trebao biti.

Pravi izraelski borci obično su tvrđi i manje suosjećajni, a takve ih je učinila svijest o zlu onih, koji ih žeče istrijebiti. Na Spielbergovom Bliskom istoku jedini put do mira vodi u odricanju od nasilja. Ali na stvarnom Bliskom istoku, jedini način za postizanje mira je vojna pobjeda nad fanaticima, kroz kompromis racionalnih snaga s obje strane. Netko - Izrael, ili Palestinska Samouprava - moraju pobjediti Hamas i ostale terorističke skupine. To je preduvjet bilo kakvom miru.

Spielbergova odluka, da svoj film smjesti u rane 1970-te, ne omogućava početak šire diskusije o miru na Bliskom istoku - naime, 1972. Izrael je tek ulazio u razdoblje spektakularnih terorističkih napada i nije još znao kako odgovoriti na njih. S godinama su Izraelci usvojili da su ciljane likvidacije, a koje su glavna tema filma, jedan od manje efekktivnih načina vođenja rata protiv terorizma. Izrael se radije oslanja na uhićivanje osumnjičenih terorista. Uhićenje ne pokreće val odmazda, a uhićenici najčešće opskrbljuju Izrael podacima, koje, onda, Izrael upotrebljava u borbi protiv tih skupina. Kroz nekoliko proteklih godina Druge intifade Izrael je upotrebljavao uhićenja, obavještajni rad, sigurnosnu ogradu i, s vremena na vrijeme, ciljane likvidacije i dobio je taj rat. Rezultat toga su jeruzalemske ulice pune teenagera, kao i bolj apolitičjka klima, koja je izraelskom premijeru Sharonu omogućila pomicanje ka političkom centru.

Nedavna nas povijest uči što nas Spielbergova netočna generalizacija o beskrajnom krugu nasilja ne uči - da postoji konstruktivno i destruktivno nasilje. Trik je u raspoznavanju razlike. Ali to nas uči realnost, a ne nečija naracija.

David Brooks, NYT
European Jewish Press o reakcijama na film

Oznake: Razno