Hebrejsko-engleski tekst:
Tazri'a i Metzora

Tekst u hrvatskom prijevodu
(Kršćanska sadašnjost):

Gospodin reče Mojsiju: (2) "Kaži Izraelcima: 'Kad koja žena zatrudni i rodi muško čedo, neka je nečista sedam dana, kako je nečista u vrijeme svoga mjesečnog pranja. (3) Osmoga dana neka se dijete obreže. (4) A ona neka ostane još trideset i tri dana da se očisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posvećeno niti dolaziti u Svetište dok se ne navrši vrijeme njezina čišćenja. (5) Ako rodi žensko čedo, neka je nečista dva tjedna, kao za svoga mjesečnog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se očisti od svoje krvi. (6) A kad se navrši vrijeme njezina čišćenja - bilo za sinčića, bilo za kćerkicu - neka donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili grlicu za žrtvu okajnicu

Kad bi se tekst čitao plošno i van konteksta, takvo bi čitanje sugeriralo da je porođaj nešto što onečišćuje, a da je rođenje djevjčice nešto, što dvaput više onečišćuje.

Prvi problem: tuma (prodjev tamei) i tahara (pridjev takor) prevedeni kao čisto i nečisto. Zapravo se radi o stanju bića u odnosu na ritual i svetost, koji se ne mogu točno prevesti. Tuma i tahara najbolje se mogu shvatiti kao kontrastna stanja u kojima je netko posuda svetog (tahara), ili posuda sekularnog; svakodnevnog (tuma).

Radi nemogućnosti prevođenja ovih pojmova, odnosno poruke, koju netočni prijevodi šalju, ja ću, u ostatku teksta, upotrebljavati neprevedene hebrejske pojmove.

Drugi problem: Žena je, nakon poroda, smatrana tamei i bilo joj je zabranjeno ići u Hram, ili sudjelovati u nekim posvećenim aktivnostima određeni broj dana, dok ne podnese određenu žrtvu. Osim toga, taj određeni broj dana varira od toga da li je žena rodila djevojčicu, ili dječaka, pa je broj dana, dok je žena tamei dvostruko duži od broja dana, koje je žena tamei kad rodi dječaka. (ovdje ipak treba naglasiti da se ove odredbe odnose na vrijeme dok je postojao Hram i žrtvovanje; u današnjim uvjetima, bez Hrama, postoji samo ritual mikve - ritualnog uranjanja)

Čin rađanja nije jedino stanje, koje se smatra tuma. Dodir mrtvog tijela također osobu naoravi tamei. Menstrualna krv u žene, ili noćno izlučivanje kod muškarca su također tamei. Lako je racionalizirati zašto su dodir sa smću, krvlju, ili sjemenom (zadnje dvije pojave kao propuštena mogućnost novog života) povezani s tum.a Čin rađanja je, na prvi pogled, teže povezati s nečim, što izaziva stanje tuma, s obzirom da se radi o čudu, dodiru svetosti. I... zašto rođenje djevojčice uzrokuje majčinu tuma, u dvostrukom trajanju od rođenja dječaka?

Probajmo prvo odgovoriti na drugo pitanje:

Djevojčica, po sebi, implicira mogućnost daljnjeg rađanja (djevojčica će izrasti u ženu, koja može rađati djecu). Logički slijedi da, ako porođaj ženu dovodi u stanje tamei, onda rađanje djevojčice, takvu ženu dva puta tamei - jednom za sebe, a drugi put za svoju kći.

Natrag na prvo pitanje, ili zašto porođaj ženu dovodi u stanje tuma:

Tuma ovdje dolazi od dodira sa smrću, ili opasnosti od smrti. Tuma je obrnuto stanje od tahara (zanimljivo je da se pripremanje tijela za pokop naziva tahara); prema ovoj interpretaciji, ženino stanje tuma i, sukladno tome, njezin neodlazak u Hram i nesudjelovanje u nekim posvećenim ritualima je, na neki način, priznavanje činjenice da je ona upravo prošla kroz prolaz, u kojem se život i smrt dodiruju, i da joj je potrebno neko vrijeme da se vrati u stanje uobičajene svijest (inače, osim novih majki, ni osobe, koje su u žalosti ne ulaze u Hram).

Jedno zanimljivo tumačenje u svojoj je knjizi donijela Rachel Adler:

Tumah is the result of our confrontation with the fact of our own mortality. It is the going down into darkness. Taharah is the result of our reaffirmation of our own immortality. It is the reentry into light. Tumah is devil or frightening only when there is no further life. Otherwise, tumah is simply part of the human cycle. To be tameh is not wrong or bad. Often it is necessary and sometimes it is mandatory.

Postoji i tumačenje, koje kaže da tahor i tamei reflektiraju dvije vrste svetosti – difuznu/komunalnu i usmjerenu/individualnu. Neki se rabini, pak, pitaju nije li možda trajanje tamei za djevojčicu ono normativno, dok je ono za dječaka skraćeno, a s obzirom na vrijeme potrebno novoj majci da se vrati u životnu svakodnevnicu.

Ovo tumačenje ne smatram jedinim ispravnim... a svatko tko zna i malo o židovstvu shvatit će i zašto. Za kraj, riječi mog profesora Ismar Schorscha:

...in Judaism precisely because the Torah is revered as divine, it becomes susceptible to unending interpretation. It would be a denigration of God's word to saddle it with just a single meaning.

Oznake: Židovstvo