Anti-Defamation League je, po prikupljenim sredstvima i po pojavljivanjima u tisku najviše rangirana američka židovska organizacija. Da bi zadržala svoje ime kao borca protiv zla, koje pokušava nauuditi Židovima, ADL morastvoriti atmosferu straha u kojoj židovski neprijatelji vrebaju od svud.

Da ADL pretjeruje, govori činjenica da su se, u SAD-u, Židovi toliko dobro asimilirali, da ih gotovo i nema - sve je manje onih, koje će njihov način oblačenja izdvojiti kao Židove pa će, radi toga, trepjeti antisemitske napade, ili će ih se diskriminirati, recimo, na poslu. Ali baš kad se tako nešto dogodi, ADL to, na svom ekranu, nikad ne bilježi.

Kako je antisemitizam u SAD-u slabio, tako je ADL morala pronaći svoju borbu, uvijek osiguravajući glavnu ulogu Sbrahamu Foxmanu i njegovim političkim pogledima. Tako smo dobili Foxmanov bitku s Gibsonovom Pasijom; Foxman nije bio u stanju uvidjeti kakvu poruku njegova borba šalje milijunima kršćana - da će njihov odlayak u kina, pogledati ya njih vrlo važan film, biti njihov prilog jačanju antisemitizma. Šteta što Gibson nije prijatelj Židova, inače je mogao poslati ADL-u ček za promociju svog filma.

Drugi primjer je Foxmanov napad na kongresmena Charlesa Rangela oko rječnika, kojeg je ovaj upotrijebio, a može se intrepretirati kao neprijateljski prema Židovima; kao što je slučaj s drugima, koji su optuženi ze veće grijehe, nego su ih, zapravo počinili, kongresmen se nije povukao, već je Foxmanu uzvratio udarac.

Pomalo nevjerojatno za židovsku organizaciju tolike veličine i važnosti, ADL nije intelektualno jaka i više se oslanja na instinkt, nego na intelekt. Dok se dva AJC-ja (American Jewish Committee i American Jewish Congress) bave prvi ozbiljnim istraživanjima o stanju američkog židovstva danas, a drugi odnosima između države i crkve i promjenama u zakonodavstvu i društvu, ADL je fotokopirni stroj i provincijalna PR agencija, koja se bavi isključivo sobom i svojim interesima.

Ipak, postoji jedan izuzetak od pravila - ADL je posvećen svom neprijateljskom odnosu prema religiji. A baš u ovome leži opasnost po Židove i Izrael.

ADL je avangarda sekularnog neprijateljstva američkih Židova prema židovstvu. Možda je ovakav stav samo oportun, a radi sredstava, koja leže u rukama utjecajnih asimiliranih Židova, koji rado financiraju udruge, koje su antireligiozne. Ipak, potrebno je zapitati se kako se antipatija prema židovstvu uklapa u agendu, kojoj je svrha zaštita Židova od defamacije. Image, kojeg promovira ADL jasno rezultira u Židovima, kao skupini koja je u ratu s religijom, skupini koja je fanatično posvećena borbi protiv bilo kakvog oblika religijskog izražavanja na javnom trgu/prostoru.

Poruka, koju šalju desecima milijuna kršćana, koji nemaju nikakvih antipatija prema židovstvu jest da ih mi ne volimo. S namjerom, ili bez nje, mi ih klevećemo kao netolerantne i kao one, čijim se pogledima mi moramo, kao Židovi, suprotstaviti.

Kao pto svaka ideologja i retorika, koju upotrebljavaju razne skupine, posebno političke i druge sekularne skupine, ima postupaka i govora, u odnosu na koje se moramo osjećati zabrinuto i s kojima se moramo suočiti i o njima progovoriti. Ima mjesta za brigu u odnosu na kampanju, koju predvode desničari u medijima, poput Billa O'Reillyja ili Rusha Limbaugha, koji su preuveličali antireligiozne elemente u društvu, vršeći pritisak i lupajući u religijske bubnjeve. Međutim, ono što ADL radi nije suprotstavljanje njihovoj kampanji, nego borba protiv kršćana općenito, na taj način doprinoseći pogrešnoj pretpostavci da smi mi, kao Židovi, protivni i neprijateljski raspoloženi prema religijama drugih.

Najnoviji u nizu napada su Foxmanovi napadi na evangeličke kršćane, Amerikance, koji su najnaklonjeniji državi Izrael. Njegovi su napadi zlonamjerni i netolerantni. Već je očito, iz reakcija evangeličkih kršćana na svim razinama, da je Foxman naštetio Izraelu. Evangelički kršćani propituju svoju potporu, koju daju židovskoj državi u svjetlu apada čelnika jedne od najvažnijih židovskih institucija.

Pretpostavljam da ništa od ovoga ne smeta Abrahama Foxmana. Pretpostavljam da su njegovi napadi na evangeličke kršćane namijenjene punjenju njegovog proračuna. Dovraga i Židovi. Dovraga i Izrael. Neka živi ADL.

Link na autorov blog

Oznake: Antisemitizam