Izraelski film "Ušpizin" neobičan je, za izraelsku kinematografiju, u pogledju dvije stvari: film je primjer rijetke suradnje između sekularnih i ultra-ortodoksnih Izraelaca i snimljen je u Mea Šearim - religioznoj četvrti Jeruzalema s ultraortodoksnim glumcima.

Topli prikaz braka između hasidskih Židova također je radikalno drugačije od dosadašnjeg prikazivanja podložnosti žena patrijarhalnom autoritetu, kako su to, u svojim filmovima, prikazali Boaz Jakin (A Price Above Rubies) i Amos Gitai (Kadoš). Razlog je u tome što su scenarist Shuli Rand i njegova supruga Michal Bat Sheva Rand, koji glume bračni par pod opsadom, i sami ultraortodoksni.

Shuli Rand, koji je za svoju ulogu u filmu dobio Nagradu Izraelske filmske akademije, nekad je i sam bio sekularni Židov. Uz dozvolu svog rabina, Shuli Rand se povezao sa svojim starim prijateljem, redateljem Gigi Darom, i snimio ovaj film.

Njegovi karakteri - Moshe and Malli Bellanga, pobožni su, bez djece i bore se sa sastavljanjem kraja s krajem. Oboje su izuzetno emocionalni. Robusna žena, s temperamentom vatrenim barem koliko je onaj njenog supruga, gospođa Rand možda slijedi patrijarhalne uloge, ali ona je daleko od sluškinje, koja se klanja svom gospodaru.

Ušpizin (naslov, preveden s aramejskog znači nešto kao sveti gosti) reflektira Randovu vlastitu povijest od sekularnog do religioznog Židova.

Radnja počinje s neizvjesnošću Mošea i Mali, koji u predvečerje Sukota (7-dnevni židovski blagdan) nemaju ni novaca za izgradnju suke (sjenice u kojoj se, za vrijeme Sukota, boravi, jede, a gdje to klima dozvoljava i spava), a nemaju ni novca za kupovinu potrebne hrane za blagdane. Oboje brinu da je uzrok njihovom siromaštvu Malina neplodnost i, nakon pet godina braka, oboje konstantno, usrdno i glasno mole za Božju pomoć.

I... čudo dolazi. Donacija od 1000 dolara od ješive gurnuta je ispo njihovih vrata, a Mošeov im prijatelj daruje suku. Kada Mošeovi prijatelj iz prošlosti Elijahu (Shaul Mizrahi), zajedno s Josefom (Ilan Ganani), čudakom obrijane glave, zakuca na njihova vrata, čudo se čini potpunu.

Gosti stižu baš u vrijeme večere. Jedući i pijući, polako se šire po kući oduševljenog bračnog para - naime, pojava gostiju pred blagdane, koja im omogućava ispunjenje micve gostoprimstva za blagdane mora biti još jedan znak Božjeg proviđenja. Kada gosti ne pokazuju nikakve znake da se spremaju napustiti Mošeov i Malin dom, oni prihvaćaju i njihovo otesnao ponašanje kao Božji test, nadajući se nagradi na kraju.

Ono što Bellangasi ne znaju jest činjenica da su Elijahu i Josef pobjegli iz zatvora, i da im njihova kuća, zapravo, služi kao skrovište. Konačno, oni od Mošea i Mali traže novac za kupovinu mesa, postavljaju roštilj na otvorenom, puštaju glasnu pop-glazbu mahnito plešući, što izaziva reakciju kod susjeda.

Stilski Ušpizin je dio klasične tradicije komedije na Jidišu, koja je lagana i u kojoj se lako uživa. Istovremeno, u sebi sadrži dvostruki pogled na život ultraortodoksnih Židova. Za outsidere, lakovjernost gospodina i gospođe Bellangas, kao i njihove konstantne molitve, oslikavaju ih kao naivce, koje iskorištavaju beskrupulozni pokvarenjaci; za vjernike, njihovo ponašanje je, doduše satirična u svojoj pretjeranosti, ali još uvijek afirmacija njihove čvrste vjere.

Stephen Holden, NYT
Službeni site filma

Oznake: Židovstvo