Klikni za link u izvornoj veličini

Približava se Sukot i zapovijed iz Tore kaže da treba kupiti četiri začina - lulav (palmina grana), vrba, mirta i etrog. Prva tri začina nisu problem... naći etrog je već nešto sasvim drugo.

Pronaći poseban etrog (etrog mehudar), iziskuje potragu među stotinama tih žutih citrastih plodova, nalik limunu. Etrog posjeduje i bogatu povijest, punu političkih intriga, poslovnih i religijskih sukoba, kojis u mnogima ostavili gorak okus u ustima.

Pojam, kojim se u Tori opisuje etrog je ili פרי עץ חדר plod prekrasnog drva (ויקרא - Levitski zakonik, 23:40). Suvremeni hebrejski za svo voće iz obitelji citrusa je חדר (hadar).

Usmena tradicija sa Sinaja je vrlo jasna: etrog, jedan od četiri začina povezanih uz Sukot poznat jest citrus na latinskom poznat pod imenom Citrus Media, za kojeg se smatra da je podrijetlom iz Perzije.

Etrog se naziva i Adamovom jabukom, ili rajskom jabukom i jedan je od kandidata za Drvo saznanja iz Rajskog vrta.

Sve je bilo u redu dok su Židovi živjeli u Izraelu i Perziji, gdje se etrog lako uzgajao. Prof. Ari Schaffer iz Volcani Institute for Agricultural Research u Beit Daganu citira Rambamovu (Maimonidesovu) tezu iz Guide for the Perplexed da Tora zapovijeda baš ova 4 začina jer (parafraziram)

tih je začinia u Zemlji Izrael bilo u izobilju i svatko ih je lako mogao nabaviti

Schaffer također primjećuje da napose etrog ima simboličnu ulogu biljke, koja uglavnom raste u priobalnom Izraelu i traži dosta vode, kao dio obreda sa 4 začina, koi predstavljaju biljke, koje treaju vodu iz različitih ekoloških habitata u Izraelu (palma - pustinja; vrba - riječne udoline; mirta - planine; etrog - doline).

Etrog je, u antičko vrijeme, bio jedinstven kao drvo koje zahtijeva obilno navodnjavanje (hadar se u Talmudu interpretira i kao hydro, videno drvo), za razliku od uobičajenih domaćih izraelskih voćki, kao što su smokva, datula, grožše, ili šipak (nar).

Obred koincidira s drugim Sukotnim obredima, koji su povezani s vodom (uključujući i molitvu za kišu)

Povjesničari botanike prate njegove korijene na Dalekom istoku i premještanje ka zapadu. Židovska tradicija drži da je etrog bio prenošen s oca na sina od vremena primanja Tore.

Jedna je stvar sigurna i za povjesničare: već od vremena Aleksandra Velikog, godine 332. p.n.e., etrog je bio udomaćen u zapadnom svijetu. To voće detaljno je opisao grčki prirodoslovac Theophrastus, Aleksandrov suvremenik, koji je smatrao da osm mirisa, etrog posjeduje i ljekovita svojstva.

Židovi su etrog oduvijek koristili u radosnoj proslavi Sukota. Postoji tako i priča o neobičnom događaju za vrijeme Simchat Bet Hasho'eva, vesele proslave vodene libacije, u danima iza prvog dana Sukota.

U 1. stoljeću p.n.e., Alexander Yanai, šesti i zadnji vladar - veliki svećenik iz obitelji Makabi naljutio je Farizeje svoojim heleniziranim, militantnim ponašanjem. Bijes prea ovom vojničkom svećeniku svoj je vrhunac dosegnuo kada je on besramno pokazao saducejstvo polijevanjem vodene libacije po svojim nogama (Succah 4:9), i, kao posljedica tog ponašanja, bio izgađan s etrogim od mase okupljene na Brdu Hrama u Jeruzalemu.

S Galutom (židovskom dijasporom, etrog je dolazio i u krajeve, u kojima dotad nije bio poznat.

Nastavit će se...

Oznake: Židovstvo, חגים/Blagdani