Malik Tintilinić: studenoga 2005

What you don't see with your eyes, don't invent with your mouth

כ"ט בנובמבר

0 komentara utorak, studenoga 29, 2005 Autor Michal.

Na današnji je dan, prije 58 godina, Opća skupština Ujednjenih nacija donijela rezoluciju (broj 181) o podjeli Britanskog mandata Palestine na dvije države - arapsku i židovsku te na jeruzalemsku enklavu (Jeruzalem i Betlehem), pod međunarodnom upravom.

Rezultati glasovanja:

Za Rezoluciju: 33

Australija, Belgija, Bjeloruska SSR, Bolivija, Brazil, Čehoslovačka, Danska, Dominikanska Republika, Ekvador, Filipini, Francuska, Gvatemala, Haiti, Island, Južnoafrička Unija, Kanada, Kostarika, Liberija, Luksemburg, Nizozemska, Novi Zeland, Nikaragva, Norveška, Panama, Paragvaj, Peru, Poljska, SAD, SSSR, Švedska, Ukrajinska SSR, Urugvaj i Venecuela.

Protiv: 13

Afganistan, Egipat, Grčka, Indija, Irak, Iran, Jemen, Kuba, Libanon, Pakistan, Saudijska Arabija, Sirija, Turska.

Suzdržane: 10

Argentina, Čile, Etiopija, Honduras, Jugoslavija, Kina, Kolumbija, Meksiko, Salvador i Velika Britanija.

Više o podjeli Britanskog mandata Palestine
Tekst rezolucije OS UN-a 181
Link na audio file glasovanja u UN-u

A ovako je taj dan obilježio UN - tijelo, koje je izglasovalo podjelu: Link

Oznake: Povijest, Povijest Izraela

Pitajte rabina: židovska djeca i pjevanje Božićnih pjesama

0 komentara petak, studenoga 25, 2005 Autor Michal.

S obzirom da Božić svake godine, zahvaljujući svojoj komercijalizaciji, počinje sve ranije, pronašla sam zanimljiv odgovor različitih židovskih denominacija na problem pjevanja Božićnih pjesama od strane židovske djece... jer, iako se Božić sve više komercijalizira, pa je tako sve više svugdje oko nas, on je, u svojoj osnovi i dalje kršćanski vjerski blagdan, u kojem kršćani slave rođenje svog mesije.

Pitanje i odgovori objavljeni su u američkom židovskom časopisu Moment za mjesec Kislev 5766. (prosinac 2005.).

LUBAVITCH HASIDI

Kada je Golda Meir bila premijerka Izraela, pokušala je uvjeriti Henryja Kissingera da mu Izrael postane prioritet. On joj je poslao pismo: «Želio bih vas informirati da sam ja prvo američki građanin; onda (kao drugo) sam državni tajnik: nakon toga (kao treće) sam Židov.» Golda mu je odgovorila: «U Izraelu, mi čitamo s desna na ljevo.»

Ova anegdota, po mom mišljenju najbolje ilustrira borbu američkog židovstva u proteklih pola stoljeća. Da li da svoju djecu učimo da čitaju s lijeva na desno, ili s desna na lijevo? Gledano s lingvističkog stajališta, odgovor je jednostavan: djeca mogu naučiti više od jednog jezika. Egzistencijalno, stvari su malo drugačije. Zdravom djetetu potreban je jedan identitet. Pokušaj odgoja djeteta da se osjeća «vrlo židovski» (s desna na lijevo), ali ne «previše židovski» (s lijeva na desno) može, kod djeteta, stvoriti ambivalenciju, nesigurnost i zbunjenost/zbrku u nježnoj, osjetljivoj i čistoj dječjoj duši.

Paradoksalno je da, što su djeca više ukorijenjena u svoju vlastitu obitelj, baštinu, religiju i povijest, to dublje mogu poštovati druge narode i kulture. Znajući tko si, negdje duboko u tebi daje ti psihološku slobodu da zaista učiš o onima, koji su drugačiji od tebe. Što su dublji korijeni stabla, to mu se grane mogu jače raširiti. Suprotno, plići korijeni drže te u aspiraciji ka uspostavljanju svog vlastitog identiteta..

Židovstvo nije kršćanstvo i Židovi nisu kršćani. Božić i njegova glazba mogu biti prekrasni za mnogu djecu, ali ne i za židovsku djecu, zato što su Židovi. Ipak, nemojmo napraviti grešku u suprotnim smjeru. Nikad ne bi trebali definirati židovstvo svoje djece činjenicom da ona ne slave Božić. Identiteti se ne mogu oblikovati samo negativnim. Iskoristite ovaj blagdan kao priliku da djeci objasnite značenja i povijesti židovstva. Židovska djeca zaslužuju naučiti ne samo da su drugačija od kršćana, već da im židovstvo nudi put u životu, koji će im dopustiti da realiziraju svoj potencijal u svojoj punini.

Rabin Yossef Y. Jacobson, predavač na Rabinskom collegeu Chovevay Torah, Broolyn, NY

MODERNO ORTODOKSNI

Ovo pitanje zapravo izvire iz sve šireg vjerovanja kako Božić, zapravo, nije kršćanski, već američki blagdan, univerzalna proslava puna zabave, prijateljstva i ostalih dobrih stvari. Ali, pogledate li na same riječi Božićnih pjesama: «Tiha noć» («Round you Virgin Mother and child»), «Noel» («Rođen je kralj Izraela») – vidljivo je da ove pjesme nose kršćansku poruku. Zato smatram da židovska djeca ne bi trebala pjevati Božićne pjesme, ne samo zato jer prakticiraju drugu religiju - židovstvo, već i iz poštovanja prema kršćanskoj religiji. Mi bi trebali shvatiti Božićne pjesme kao ono što one jesu, a ne ih reducirati na komercijalnu i zabavni formu bez posebnog sadržaja, koju svako američko dijete može pjevati.

Kada kažu «ne», roditelji ne bi trebali svoju djecu učiti da je Božić inferioran, ili da je pjevanje božićnih pjesama idolopoklonstvo. Umjesto toga, oni bi, svojoj djeci, treali objasniti da je kršćanstvo validna, neovisna religija, sa svojom veličanstvenom glazbom i umjetničkim djelima.

Židov svakako može cijeniti ovaj religijski izričaj pa i biti dirnut njime. Ako mi obogatimo nivo naše židovske religijske prakse, naša djeca će shvatiti da ne moraju negirati ljepotu kršćanskog doživljaja. Na taj način mi ne samo da držimo distinkciju svog židovstva, već doprinosimo i sprečavanju homogenizacije američke kulture. Demokracija, koja se temelji na pluralizmu – univerzalnost, sastavljena od različitih pojedinačnih kultura – najviše je obećavajuća i najhumanističkija vizija za američku budućnost.

Rabin Yitz Greenberg, predsjednik Jewish life / Steinhardt Foundation, New York

KONZERVATIVNI

Odgovor je jednostavno – ne. Židovska djeca ne bi trebala sudjelovati u pjevanju Božićnih pjesama.

Početak pjevanja Božićnih pjesama datira se u Srednji vijek, kada su kršćanske skupine preuzele himne i pjesme (chants) iz svoje tradicije i putovale od kuće do kuće pjevajući i šireći Božićnu poruku.

Američko društvo pokušava prodati ideju da Božić nije religijski blagdan, budući da je njegova tematika – darivanje, dobra volja i mir na zemlji – univerzalna. Ali Božić je fundamentalno religiozni blagdan: Božić slavi rođenje Isusa Krista - kršćanskog mesije. Svaki od njegovih simbola – jaslice, darovi i pjevanje Božićnih pjesama – ima duboko religijsko značenje, povezano s Isusovim rođenjem.

Kada vas vaša djeca pitaju smiju li pjevati Božićne pjesme sa svojim prijateljima, recite im da se ne radi o pjevanju, već misionarenju. Pjevanje Božićnih pjesama je javno ispovijedanje kršćanskih vjerovanja i njihovo prenošenje drugima. Iskoristite ovu prigodu da biste svoju djecu naučili da poštuju druge religije bez da sudjeluju u njihovim obredima. Planirajte međureligijsku večer u svom domu s prijateljima svoje djece i njihovim obiteljima, dajući svakoj osobi mogućnost da objasni značaj svoje baštine tako da ove godine pjevanje Božićnih pjesama bude početak dijaloga, koji će ne samo educirati vašu djecu, već i ojačati njihov židovski identitet.

Rabin Sherre Hirsch, Sinai Temple, Los Angeles

REFORMNI

Ovo se pitanje često postavlja u svezi s djecom školskog uzrasta, koja pjevaju u zboru, kao dijelu svog zimskog programa. Za mene, lakmus test je slijedeći: da li je to devocija, ili glazbeni događaj? Da netko, npr., sudjeluje u Händelovom «Mesiji» preko ljeta, ljudi o tome ne bi mislili kao o religijskoj aktivnosti. Napokon i veliki dio kanona klasične glazbe, proizlazi iz kršćanske liturgije.

Ali ako mi kažete da će židovsko dijete zajedno s prijateljima sudjelovati u pjevanju Božićnih pjesama od kuće do kuće – s tim već imam problem, budući da je takvo pjevanje Božićnih pjesama religijska aktivnost. To je širenje vijesti o Božiću zajednici. Za mene, to je nešto sasvim različito od odlaska na koncert, koji ima pokuse i profesionalno vodstvo i koje je, time, u prvom redu glazbeno, a ne religijsko iskustvo.

Rabin Fred Reiner, Temple Sinai, Washington

REKONSTRUKCIONISTI

Život u višecivilizacijskom okruženju je miješani blagoslov. Mi Židovi slavimo naše prihvaćanje u domove, na poslove i u društvene krugove većinske kulture. Svatko dobiva, kada je rezultat prijateljstvo, kada smo pozvani na obrede krštenja i kada nežidove pozivamo na naše bar/bat micve.

Između toga i pjevanja Božićnih pjesama jedan je mali korak. Ipak, ključni stihovi u različitim Božićnim pjesmama, nose kristološku poruku, koju savjesni Židovi ne bi trebali izražavati. Ali većina Božićnih pjesama i njihovih stihova su neutralno područje za sve. Štoviše, naši kršćanski prijatelji pjevanje Božićnih pjesama i sami najčešće doživljavaju čisto kao društveni fenomen, propuštajući teološki značaj – i dok to može biti njihov gubitak – mi ne bi trebali tekstove ovih pjesama shvaćati ozbiljnije, nego što ih shvaćaju naši kršćanski prijatelji.

A što u svezi s umjetnošću? Kada su dva dobra dečka iz Queensa 1964. godine snimili «Tihu noć», to su prezentirali kao «Tikkun Olam». Da li su Simon i Garfunkel bili u krivu? Iako bi mi, osobno, u ovom slučaju možda izabrali drugačiji put, naša je kultura s tim postala bogatija.

Konačno, navodeći našu djecu da razmišljaju za sebe – birajući «ad hoc», koju od Božićnih pjesama mogu pjevati, a koje bi riječi trebali preskočiti – nije loš način za izgradnju njihovog židovskog identiteta. A, ako bi ovo bila najviša cijena, koju moramo platiti za život u višecivilizacijskom okruženju, onda bi to zaista bile dobre vijesti.

Rabin Fred Scherlinder Dobb, rekonstrukcionistička kongregacija Adat Shalom, Bethesda, Maryland

ŽIDOVSKA OBNOVA

Pretpostavljam da bih, po ovom pitanju, mogao zauzeti nepopularan stav, kad kažem da, u načelu, ne vidim neku posebnu štetu u dozvoljavanju židovskoj djeci (ili odraslima) da se pridruže kršćanima u pjevanju prekrasnie glazbe napisane za ovaj blagdan... naravno, sve dok su židovski sudionici svjesni da Božić nije njihov blagdan i da su oni gosti, a ne domaćini ove zabave.

Još uvijek imam živo sjećanje na godišnju proslavu, u vrijeme dok sam radio za Tucker fundaciju na Dartmouth Collegeu: naš je rezidentni znanstvenik te godine bio poznati rabin i sam alumni collegea, koji je čitav svoj život proveo gradeći židovske institucije, ponovno budeći zanimanje za židovstvo, obrazujući rabine, obnavljajući sinagoge i suprotstavljajući se opresivnim režimima. Mogu se sjetiti samo nekolicine ljudi s takvom židovskom «bona fides». A on je sjedio pjevajući, svojim dubokim glasom, Božićne pjesme s našim osobljem. Ne samo da je bio u pravilnom tonalitetu, već je znao sve riječi svih pjesama. Ja, koji sam diplomirao na yeshivama New Yorka, i koji sam znao samo uvodne riječi tih pjesama, stajao sam začuđen radošću, kojom je taj rabin zračio i i zadovoljstvom, kojeg je pružao onima, koji su slavili ovaj blagdan.

Volim duhovnost i pristupanje Bogu kroz glazbu, bez obzira na njen izvor. Volim doprinositi otvaranju, učenju i dijeljenju s drugima. U ovom svijetu, u kojem, kao što moj učitelj Rabin Zalman Schachter-Shalomi kaže «The only way to get it together is together», mi nećemo svoju djecu učiniti više Židovima, ako ih izoliramo od drugih. Mi ćemo ih napraviti više Židovima ako im pokažemo, i riječima i svojim primjerom, nevjerojatnu ljepotu i moć naše duhovne prakse. Tada, kad su u kontaktu s pripadnicima različitim drugim vjerskim zajednicama i duhovnim praksama, imat će nešto i za dati i za primiti.

Da li se moje mišljenje prostire na svaku strofu, ili riječ u svakoj od pjesama drugo je pitanje. Odgovor na to pitanje ovisi o dubokom teološkom dijalogu i unutar židovstva i izmežu Židova i kršćana.

Rabin Daniel Siegel, ravnatelj Spiritual Resources ALEPH: Alliance for Jewish Renewal West Roxbury, Ma

HUMANISTIČKO ŽIDOVSTVO

Ako je netko sastavni dio američke kulture, kao što je to slučaj s većinom od nas, Božićno je razdoblje nezaobilazni dio našeg života. Ulice su ukrašene Božićnim svjetlima, novine su pune oglasa oo Božićnim rasprodajama, a trgovačkim centrima odzvanja Božićna glazba. Ali ponavljanje često dovodi do iritativne reakcije i postane gotovo nemoguće iz glave izbaciti melodiju npr. «Litle Drummer Boy».

Dok bi većina Židova voljela da se komercijalni ton asociran s ovim blagdanom smanji, mnogima je drago aktivno sudjelovati u radosti i blagdana u ovom razdoblju godine. Tako mi pozivamo nežidovske prijatelje naše djece u naše domove, da pale menoru, jedu latkes i igraju se s dreidelom. Roditelji kršćanskih prijatelja naše djece pozivaju našu djecu na kićenje jelke, jedenje Božićnih kolača, ili pjevanje Božićnih pjesama. Pjesme kao «Jingle Bells», ili «Rudolph the Red-Nosed Reindeer» religiozno su benigne, ali što s npr. «Silent Night»? Da li bi one pjesme, koje u sebi ispovijedaju kršćansku vjeru, trebale biti van limita našoj djeci?

To najviše ovisi o djetetu samom. Kada je moja žena bila teenager, ona je pjevanje Božićnih pjesama doživljavala kao zabavno međukulturalno iskustvo i nije ga doživljavala ni malo prijeteće. Moj otac, koji je odrastao u asimiliranoj židovskoj obitelji u Njemačkoj, sjeća se pjevanja Božićnih pjesama sa svojim kršćanskim prijateljima u Berlinu 1936. godine, neposredno prije napuštanja zemlje. Moje osobno iskustvo malo je drugačije. Sudjelovao sam u jednom takvom događaju kao srednjoškolac i, iako sam uživao prijateljstvo svog društva, oklijevao sam se priključiti. Bilo bi mi bolje da sam onda ostao doma.

Dakle, upoznajte svoju djecu i razgovarajte s njima. Pustite ih da idu sa svojim prijateljima, ako izraze takvu želju, ili im pomozite da kažu ne, ako je to ono što oni žele. Ako dobar židovski dječak po imenu Irwing Berlin može napisati «Bijeli Božić», drugi židovski dječaci i djevojčice trebali bi moći pjevati tu pjesmu.

Rabin Peter H. Schweitzer, predsjednik Društva humanističkih rabina, New York

Oznake: Židovstvo

Usmena i pisana Tora i način čitanja židovskih tekstova

0 komentara petak, studenoga 11, 2005 Autor Michal.

Prije ulaska u bilo koju ozbiljniju rapravu o tomekako shvatiti neke dijelove pisane Tore, čitatelj bi trebao znati da je pisana Tora samo dio cjelokupne Tore; naime, osim pisane, postoji i usmena Tora, naknadno zapisana.

Talmud je zbornik židovske postbiblijske literature, obično sistematizirane u 22 knjige. Sastoji se od Mišne i Gemare.

Mišna (ili Druga Tora), je osnovni dio Talmuda u kojem je rabi Jehuda Hanasi sa suradnicima, početkom III. stoljeća, na osnovi usmene predaje zapisao upute i propise, tumačenja i blagoslove, koji se odnose na zemljoradnju, građansko i krivično zakonodavstvo, prehranu, održavanje čistoće, obiteljski život, blagdanske obrede i bogoslužje. Nastaje u židovskim zajednicama u Erec Izraelu i Babiloniji (Bavelu) poslije zadnjih biblijskih knjiga, od II. stoljeća prije naše ere do II. stoljeća naše ere.

Gemara je drugi dio Talmuda u kojoj su naknadne interpretacije i dopune Mišne u obliku rasprava, polemika, poučnih priča, anegdota i legendi, nastali u Erec Izraelu do IV. i u Babiloniji do VI. stoljeća kršćanske ere (jeruzalemski i babilonski Talmud). U židovstvu Talmud je učenje, Mišna ponavljanje, podučavanje, Gemara dopunjavanje.

Što se tiče samog prijevoda Tore, citirat ću jednog svog dragog prijatelja, koji o tome kaže:

Židovi su prijevod Tore, nazvana Septuaginta (prema sedamdesetorici rabina koji su poznavali grčki, iako prema Aristejevim pismima su to bila 72-ca) prevađali pod prijetnjom smrću od strane trenutnoga Grčkoga cara i sve to u nadi da će zatvorivši ih u zasebne prostorije izaći sa različitim prevodima i time omogućiti temelje za kritiku po načelu nekoherencije. No to se nije dogodilo. Iako je prvi prijevod koji je učinjen bio onaj na aramejskom, tzv. Onkelos, kojeg je sastavio jedan preobraćenik Aramejac, on u sebi sadrži neka tumačenja preuzeta iz Usmene Tore.

Židovstvo iako ne sprečava i čak podupire prevođenje, nikada neće prijevode uzimati kao interpretacijsku bazu za svoju egzegetsku hermenautiku, budući da je svaki grafem (slovo) u tom Svitku troznačan, odnosno posjeduje bar 3 primarna semantička nivoa (zasebna riječ, broj, oblik grafema), nužnih za dekodiranje i bez koji razumijevanje teksta uopće nije moguće osim na onom prvom odn. tekstološkom nivou (prvom od četiri - skupljenim u akronim pardes/vrt/)

1) P - pšat - literarno značenje i narativna namjera i linija;
2) R - remez - nivo u kojem se kroz gramatičke neobičnosti kao što su: sintaksa, pravopis, struktura naslućuju dublji nivoi značenja te skrivena međuodnošenja unutar teksta;
3) D - draš - homiletički nivo u kojemu predhodne slojeve sintetizirane objedinjujemo te povlačimo analogije na našu individualnu poziciju, gledajući totalni tekst sinkronijski primjenjiv upravo na toga pojedinog recipijenta;
4) S - sod - je tajni mistički odn. kabalistički nivo interpretacije koji upućujući otkriva skriveni svijet anđeoskih područja, spiritualnu anatomiju kozmosa i interakciju B-ga i svijeta.

Sada postaje jasno zašto je na 10-og Teveta dan posta i oplakivanja prvog prijevoda Tore, jer je tada otvorena mogućnost trivijalizacije i nerazumijevanja te svođenja kompletnog multidimenzionalnog teksta na onaj prvi narativni nivo nazvan pšat, otvorivši vrata da oni koji iz neupućenosti dopiru samo do tog prvog nivoa smatraju ga jedinim te pretpostavljaju kako razumiju Židovstvo nemajući ni pojma o nivoima interpretacije postojećih nivoa teksta, ključnim za njegovo razumijevanje. Budući da kršćanstvo i Islam u svojoj tradicji ne preuzimaju izvorni tekst (Islam čak tvrdi da je Kuran onaj jedini ispravni tekst lišen krivotvorina) i njegovu metodu čitanja i tumačenja, njihova egzegeza biva znatno osiromašena, mutna i nejasna, nanoseći tako trajnu štetu civilizacijama koje iz njih nastaju.

Nadam se da će ovo biti početak jednog prastarog, ali zbog kulturalnih okolnosti Okcidenta i Orijenta, jednog svježeg pristupa tome velikom Svitku.