Srijeda, sedmog lipnja 1967. (četvrti dan u tjednu, 28. dan mjeseca Iyyara, godine 5627. po hebrejskom kalendaru):

Put prema Kotelu (Zapadnom zidu Brda Hrama; u hrvatskoj jezičnoj tradiciji poznatijem kao Zidu plača) je otvoren. Stariji vojnici predvode mlađe na sveto mjesto o kojem su sanjali od 1948. godine. Prvi Židovi došli su do Kotela nakon 19 godina židovskog odsustva. Osjećaji ganuća preplavljuju čak i one vojnike, koji nisu religiozni. Padobranac podiže izraelsku zastavu, koju je poslala gospođa iz Beit Hakerema. To je ista ona zastava, koja se vijorila u Rovi (židovskoj četvrti) do predaje jordanskoj vojsci 1948. godine, kada je cjelokupno židovsko stanovništvo protjerano iz starog Jeruzalema.

Nastupio je val olakšanja kod mnogih u iščekivanju kraja rata. Oni su dosegnuli finale i nagradu, iako se, u pozadini, i dalje čuje snajperska vatra.

Glavni rabin izraelske vojske, general Shlomo Goren, stigao je sa svicima Tore i šofarom da bi obilježio ovaj dan. Dok on puše u šofar, pucnji su ispaljeni s minareta mošeje. Automatski, izraelski vojnici na Brdu Hrama uzvraćaju vatru.

Rabin Goren blagoslivlja trupe i govori molitvu za one, koji su ubijeni, ili ranjeni u borbama. Uz religijske pjesme, vojnici pjevaju i Hatikvu (izraelsku himnu) i Jeruzalem od zlata (hit Naomi Shemer). Vojnici dolaze, mole i pjevaju, stalno se izmenjujući.

Zvučna snimka sa Zapadnog zida

Oznake: Povijest Izraela

Dva se zanimljiva trenda počinju nametati pred židovstvom na globalnom nivou: jedan od njih jest tendencija da se, umjesto dosadašnjeg promatranja židovskog svijeta iz diskursa odnosa Izrael-dijaspora, židovski svijet počinje promatrati kao jednu jedinstvenu globalnu cjelinu, u kojoj je Izrael percipiran kao još jedna (naravno, najvažnija) židovska zajednica.

Najuočljiviji izraz oakvog trenda predstavlja KolDor - novoosnovana udruga mladih židovskih lidera iz cijelog svijeta, uključujući tu i Izrael, koji su odlučili aktivirati se u smjeru utjecaja na promjenu diskursa, iz kojeg se promatra židovstvo na globalnoj razini. Jedan od glavnih članaka iz njihove deklaracije načela (a koja je objavljena prije otprilike 6 mjeseci) govori upravo o toj potrebi promjene diskursa - koncept, u kojem se židovstvo promatra na razini Izrael-dijaspora, mora se napustiti u korist novog koncepta židovskog naroda na globalnoj razini.

Na ovaj način KolDor pokušava utjecati na prekid dosadašnjeg izraelskog i američkog ekskluziviteta u ovom dijalogu i dovesti i ostale svjetske židovske zajednice u dijalog na jednakim osnovama. Prije nekoliko je godina ovaj novi trend ušao i u neke tradicionalne institucije poput Sohnuta (Židovske agencije), koja se, sukladno s novim trendom ponajprije definira kao globalna židovska udruga, a tek nakon toga, kao udruga, koja je, iymeđu ostalog, involvirana u razvijanje veza i odnosa između izraelskog društva i židovske dijaspore.

Drugi trend je percepcija židovskog naroda ne kao religije, pa čak ni kao naroda, već kao civilizacije. Iako je definicija židovstva kao civilizacije postavio još prije 80 godina američki židovski filozof Mordechai Kaplan - izuzetno važna i fascinantna osoba i nažalost nedovoljno poznat žiroj izraelskoj javnosti - čini se da je pojam ponovno izbio u javnost: poznati sociolog Shmuel Noah Eisenstadt svoju je posljednju knjigu naslovio Židovska civilizacija, a čak su i političari profila npr. Uzi Dayana počeo upotrebljavati taj pojam.

Pojava ovih dvaju trendova upravo sada, naravno, nije slučajna; uz to, oni su i međusobno povezani. Na određenoj razini, kada se govori o globalnom židovskom diskursu , on predstavlja reakciju na izraelsku aroganciju prema židovskoj dijaspori, a po kojoj, u svom (opravdanom) odbacivanju dijaspore kao koncepta, Izraelci odbacuju i same Židove u dijaspori. Ova je reakcija istovremeno i priznanje da je najveći izazov, pred kojim se nalazi židovski narod danas, očuvanje i njegovanje židovskog identiteta, a ne više fizička eksterminacija. Po ovom se pitanju Židovi u Izraelu nalaze na sličnom testu, kao Židovi u dijaspori; s razlikom da izraelski Židovi imaju nešto bolju startnu poziciju.

Gledano iz perspektive barem onih mladih Izraelaca, koji su partneri u ovom dijalogu, primjetan je osjećaj olakšanja uslijed oslobađanja od ekskluziviteta domaćeg, izraelskog diskursa, u korist dijaloga sa svijetom, prije svega sa svojim prirodnim prvim horizontom - židovskim svijetom. Međutim, više od bilo čega drugog, i definicija židovskog diskursa u globalnom kontekstu i definicija židovstva kao civilizacije (radije nego kao naroda) samo su inicijalne ekspresije adaptacije židovskog diskursa eri globalizacije i početku post-nacionalne ere.

Kada govorimo o percepciji židovstva kao civilizacije, govorimo o uzbudljivom izazovu: potencijal židovske prisutnosti u svijetu u tom kontekstu sigurno je daleko veći od puke prisutnosti u svijetu jednog malog naroda, koji broji 13 milijuna ljudi. Ipak, mora se voditi računa o centralitetu Izraela u toj, židovskoj civilizaciji. Na kraju krajeva, mora biti jasno - i to ne samo Izraelu sa svojim cionističkim konceptom - da je upravo i jedino Izrael sa svojim službenim jezikom, koji je ujedno i jezik te civilizacije, s državnim blagdanima, koji su ujedno i blagdani te židovske civilizacije i u tom Izraelu, jedino u kojem to židovstvo funkcionira ne samo u kontekstu manjinske zajednice - centar te civilizacije.

Odbacivanje Izraela ne mora zamijeniti izraelsku aroganciju prema Židovima u djaspori. Osnivačima KolDora, koji su identificirali ovu zamku, trebalo bi odati priznanje, što su u svoju deklaraciju načela naglasak stavili ne samo na globalni židovski diskurs, već i na priznanju izraelskog cntraliteta, čak i u novoj, globalnoj eri.

(By Yair Sheleg)

Oznake: Židovstvo