Ezekiel 37: 1-14

Spusti se na me ruka Gospodnja i Gospodin me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! Reče mi:

Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?

Ja odgovorih:

Gospode, to samo ti znaš!

Tad mi reče:

Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, čujte riječ Bozju!' Ovako govori Gospodin ovim kostima: 'Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete - i znat ćete da sam ja Gospodin!'

I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.

I reče mi:

Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Gospodin: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'

( I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika.

Reče mi:

Sine čovječji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Gospodin: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!









I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode!







I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Bog govorim i činim' - riječ je Božja.


Na Maslinskoj Gori...


Ulazak u Stari Grad...


Kotel (Zapadni zid)


Narkiss-Dayan-Rabin...


Pao zid izmedju zap. i ist. dijela Grada

Nakon Yom HaShoa (Dan sjećanja na Shou), Yom HaZikaron (Dan sjećanja na sve poginule izraelske vojnike) te Yom Ha'atzmaut (Den neovisnosti), večeras obilježavamo Yom Yerushalayim (Dan Jeruzalema) u spomen na oslobođenje Jeruzalema u Šestodnevnom ratu (1967.). Nakon jordanske okupacije, 1948., Židovi su bili protjerani iz Starog Grada, a bilo je zabranjeno i dolaziti na molitvu na Zapadnom zidu (u nežidovskom svijetu poznatijem pod nazivom Zid plača) u Starom Gradu u Jeruzalemu, dok je, od grobnih ploča na Har haZeitim (Maslinskoj gori), jordanska Arapska legija gradila neke svoje instalacije (uključujući i vojničke WC-e) te hotel Intercontinental (na Maslinskoj gori). Šestodnevnm ratom, izraelska je vojska ušla na cijelo podrucje Jeruzalema i ujednila ga. Dio Jeruzalema, koji je Jordan drzao pod okupacijom od 1949. do 1967. anektiran je i Jeruzalem je proglašen izraelskim glavnim gradom.

Oznake: Izrael, חגים/Blagdani

Steven Plaut o popularnosti kazarskog mita među antisemitima nekad i danas:

...popularnost kazarskog mita među antisemitima predstavlja povratak modernih antižidovskih predrasuda onim rasnima, iz 30-tihgodina 20. st. i ranije.

Gotovo svaki antisemitski i neonacistički site denuncira cioniste i Izraelce kao Kazare. Web chatovi, na kojima Židove, koji brane Izrael odbacuju kao kazarske uzurpatore prebrojni su da bi se spominjali.

The racialism once again in vogue holds that Jews would only have legitimate claims to the right of self-determination in their homeland if they were appropriately Semitic from a racial point of view. Palestine is part of the Semitic racial lebensraum and those who do not possess the correct pure racial markings have no business being there. Racial purity is suddenly the new basis for national rights...

Kazarski mit i novi antisemitizam:

...The newly fashionable Khazar mythology holds that modern day Ashkenazim, and especially the European leadership of the Zionist movement, are not Jews at all in the racial sense, but rather descendents from non-Jewish Khazars; therefore, the Khazar "theorists" claim, Zionists and Israelis have no legitimate claims to the Land of Israel.

It would be hard to exaggerate how widespread the misuse of the Khazar myth is among those seeking to delegitimize Israel and Jews today. A recent investigation showed nearly 30,000 websites using the Khazar "theory" as a bludgeon against Israel and Zionism.

Some two hundred websites claim to describe a cabal known as the Khazarian Zionist Bolsheviks (KZV). Neo-Nazi and Holocaust denial organizations and websites are particularly fond of the Khazar myth. It is also growing in popularity among left-wing anti-Zionists...

Mit o Kazarima i novi antisemitizam (Steven Plaut)
Quo vadis Columbia...?

Oznake: Antisemitizam

Novi muzej, otvoren u Nacionalnom parku Masada kombinira arheološke nalaze s kazališnim postavom, kreirajući doživljaj, koji bi posjetitelji teško mogli zaboraviti.

Postav istražuje kulturnu, arhitektonsku i umjetničku povijest Masade u rimskom razdoblju. Postav se sastoji od 9 scena, koje obrađuju tri glavne teme: odnose s Rimom, Heroda i pobunjenike te Masadu i rimsku vojsku.

Muzejska tura počinje sa židovskim povjesničarom, Josipom Flavijem, a završava s arheologom Jigal Jadinom. Posjetitelji će čuti različita objašnjenja, uključujući kratki igrokaz Efraima Sidona, oji će im pomoći da vide i osjete realnost života u ovoj pustinjskoj utvrdi.

Masada se nalazi na UNESCO-ovom popisu Svjetske baštine od 2001. Izgradi ju je kralj Herod između 37. i 31. godine p.n.e. Rimske vojarne i obrambene zidine danas su najbolji očuvani primjer tog tipa rimske arhitekture.

Oznake: Arheologija

Arheolozi s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu pronašli su Herodovu grobnicu u Herodiumu. Herod je Judejom vladao u Ime Rimskog Carstva od otprilike 37. godine prije nove ere. Herodium je bila utvrđena palača, koju je sagradio Herod, 12 km južno od Jeruzalema. Palaču su uništili Rimljani, 71. godine nove ere.

Grob je otkrio prof. Ehud Netzer, koji se smatra jednim od najvećih stručnjaka za kralje Heroda. Prof. Netzer iskapao je Herodium od 1972. u potrazi za grobom.

Ovo otkriće riješilo je jednu od najvećih arheoloških misterija u Izraelu: naime, većina istraživača vjerovala je da je Herod pokopan u Herodiumu; svoje su vjerovanje temeljili na pisanjima Josipa Flavija, međutim, mnogobrojna iskapanja dosad nisu dala konkretne rezultate.

Oznake: Arheologija

Ovdje mi je želja ukazati na kontekst događanja u Medini nakon Muhamedovog dolaska; casus belli uvijek se lako nadje ili izmisli.

Medina je stoljećima prije Muhamedovog dolaska bila naseljena židovskim plemenima koja su se bavila zemljoradnjom. Ime Medina (al-Madina) je arabiziran aramejski naziv za okrug, distrikt (tradicionalni islamski izvori ime izvode iz Madinat al-Nabi = prorokov grad, što moderna znanost odbacuje). Židovi su tada na području oaze činili vecinu i bili podijeljeni u 3 plemena – Banu (= pleme) l-Nadir, Banu Qurayza i Banu Qajnuqa. Medina je također bila naseljena s dvije konfederacije (poganskih) arapskih plemena Banu Aws i Banu Kharzay, koji su se u Medinu doselili negdje tijekom 5. stoljeća, a došli su iz južne Arabije. U procesu borbe za prevlast ujedinjeni su, s jedne strane, bili Nadir i Qurayza s Awsom (2 židovska i 1 arapsko pleme), a s druge strane Qaynyqa i Kharzaj (1 židovsko i jedno arapsko pleme).

Iscrpljeni u borbama za prevlast, arapska su plemena pozvala Muhameda da dođe u Medinu (u to vrijeme, nakon nevolja u Meki traži novo prebivalište) i pokuša pomiriti zaraćene strane. Njegova je funkcija trebala biti slična kao ona u hakama (= neutralni arbitar u međuplemenskim sukobima). Kada je Muhamed došao u Medinu.

Na drugom sastanku plemena i Muhameda u Aqabi 622., nekolicina stanovnika Medine prihvatili su islam i prisegli na vjernost Muhamedu (onome koji je trebao biti neutralni arbitar u sukobu). I muslimanski izvori ovdje navode kako je spremnost Medinaca da prihvate islam došla iz njihovih bliskih kontakata sa Židovima (npr. po Ibn Hishamu, Sira, vol. 1 str. 468 ili str. 197 u engleskom prijevodu).

Židovi nisu imali udjela u pozivanju Muhameda da dođe u Medinu, niti su bili prisutni na pregovorima u Aqabi. Savez sklopljen izmedju plemena i Muhameda izbrisao je sve prethodne saveze, a po pustinjsim zakonima, oni nezaštićeni savezom nemaju nikakvog prava. Znaci, bilo je pitanje vremena (i povoda) kada će se židovska plemena trebati iseliti. O tome Ibn Hisham kaže slijedeće: dok je jedan pripadnik arapskih plemena iz Medina, u ime ostalih, prisezao na vjernost Muhamedu, jedan od njih prekida:

O Apostle of Allah, there are bonds between us and those men which we are about to sever. Could it be that after we done so, when Allah will made you triumphant, that you would return to your own people and forsake us.

Po Siri, Muhamed se osmjehnuo i odgovorio:

Nay, blood is blood, and unavenged blood is unavenged blood. I belong to you and you to me.

(Ibn Hisham, al-Sira al-Nabawyya, vol. 2 ; Kairo, 1955, str. 442; engleski prijevod, str. 203).

Kada je Muhamed došao u Medinu u rujnu iste godine, tamo je naišao na oporbu arapskh i židovskih plemena (ovdje je zanimljivo da nije postojao neki organizirani front, a židovska se plemena nikad nisu zajedno uključila u savez radi otpora protiv Muhameda). Muhamed je patio i od financijskih teškoća pa je u svjetlu jednog i drugog objavio dokument u kojem je pokazao izuzetnu političku lukavost. Dokument je remek djelo chiaro – scuro tehnike. U njemu, on je uključio i židovska plemena unutar medinske zajednice s određenim pravima i obvezama, ali ukoliko Židovi ne djeluju u zloj namjeri. Definicija zle namjere ostavljena je Muhamedu na volju.

Ostatak je poznat: borba za prevlast u Medini završena je pobjedom Muhameda nad neistomišljenicima, kako nad Židovima (koji nikada u Medini nisu nastupali protiv Muhameda kao jedinstveni savez), tako i nad arapskim stanovnicima – nemuslimanima.

Po Norman Stillman: Jews of Arab Lands.

Oznake: Komparativna religiologija, Povijest, Povijest u Dijaspori

Najnoviji roman A. B. Jehošue o izraelskoj žrtvi samoubilačkog napada osvojio je prestižnu nagradu 2006 Los Angeles Times Book Prizes.

Svečanost dodjele nagrada je održana 27. travnja i bila je 27 u nizu, a vodio je novinar i urednik PBS-a, Jim Lehrer. A.B. Yehoshua, koji nije nazočio dodjeli nagrada, zahvalio se preko video konferencije i govorio o svom književnom radu.

Oznake: Izrael, Razno