Židovstvo ne prihvaća kao proroke one, koji su se pojavili u drugim, kasnijim religijama, iz dvaju osnovnih razloga:

Prvi je njihova tvrdnja da su prorokovali nakon završetka doba židovskih proroka. Isus se, primjerice, pojavio oko 300 godina nakon proročkog doba, a Muhamed oko 900 godina kasnije.

Drugi je razlog što se njihovo prorokovanje protivi Tori, a proroštvo se ne može protiviti Tori, niti dodavati ili oduzeti od nje, prema izričitoj zapovijedi same Tore:

Sve što vam zapovijedim činite, ne dodaj na to i ne oduzimaj od toga. Jer dići će se među tobom prorok ili sanjar snova i navijestiti ti znak ili čudo. I dogodit će se znak ili čudo o kojem ti je govorio, govoreći: "Idimo za drugim bogovima, kone niste poznavali i služimo im." Ne poslušaj riječi toga proroka ili toga sanjara snova, jer Vječni, vaš Bog, kuša vas kako bi saznao volite li Vječnoga, svog Boga, svim vojim srcem i svom svojom dušom. Za Vječnim, Bogom svojim, idite i njega se bojte i njegove zapovijedi ispunjavajte i njegov glas slušajte i njega služite i njega se držite. A taj prorok ili sanjar treba biti predan smrti, jer te svojim govorenjem odvraćao od puta tvojega Gospodina, koji te je izveo iz Egipta, iskupio te iz kuće ropstva. Stoga trebaš iskorijeniti zlo iz sebe.

(Pnz 13, 1-6)

Vječnost židovskog naroda, vječnog naroda, uvjetovana je pridržavanjem Torinih odredaba i njezinih vječnih zapovijedi, koje je dao vječni Beskonačni Bog. Toru i zapovijedi, kako je rekao Bog, nikada neće promijeniti ni sam Bog, a kamoli koji čovjek. O micvama je rečeno:

Neka ne siđu (ne ukinu se zapovijedi) s tvojih usana i s usana tvojeg sjemena i s usana sjemena tvojega sjemena, rekao je Vječni, od sada i dovijeka.

(Iz, 59,21).

Prorokova zadaća je upravo učvršćivanje prodržavanja Torinih zapovijedi među židovskim narodom, kao što su činili svi biblijski proroci, upozoravajući židovski narod kada bi skrenuo s Božjeg puta pridržavanja Tore i ispunjavanja zapovijedi.

Prorok koji dolazi promijeniti bilo što iz Tore, bilo da bi dodao, ili oduzeo, lažni je prorok. Isus se na nekoliko mjesta suprotstavlja Tori (Iv 9,16), a kršćanstvo je ukinulo (vidi, s jedne strane, Isusovu tvrdnju Mt 5,17-19 i, s druge strane, Mk 7,15 i Gal 3,23-25, te 5,2-6; Ef 2,11-19, Rim 14,14; Tim 4,4; Kol 2,16 i 3,11; Heb 7,18-19 i 8,13) većinu njezinih praktičnih zapovijedi, stoga on za židovstvo ne može biti biti pravi prorok. Muhamed i islam su, doduše, prohvatili mnoge zapovijedi u svojoj svetoj knjizi, Kuranu, no mnoge su i odbacili, na temelju novog izvora autoriteta, samoga Kurana, pa stoga Muhamed također, u očima židovstva, ne može biti pravi prorok.

Sama Tora jasno određuje tko je istinski prorok, a tko nije, čime je izgradila sustav zaštite od lažnog proroštva i osigurala vječnost svojim zapovijedima. Istodobno je odredila kaznu za prorokovanje, koje bi bilo u suprotnosti s njenim odredbama.

(Rabin Kotel Da-Don, Židovstvo, str. 623-624)

Oznake: Židovstvo